Kad oblak neba se zaljubi
Nevjesticu zemljicu poljubi.
Obgrleći tijela i duše,
Darivajući tople kiše.
Mlađan mjesec Danicu gleda,
Krijuć usne suhe bez meda.
I bi to dano-noćna idila,
Baš u svemirskim razmjerima.
Ljudi mladi, stari, slobodni,
Zloće i dobri vrijedni.
Važna nije kuća, selo, grad,
Najsretniji je za društvo sklad.
Jer slogom rastu male stvari,
A nesloga ih sve pokvari.
U slozi ljubav raste kao cvijet,
Što mirisom izgrađuje svijet.
Svijet po mjerilu za čovjeka,
Ljubav trajna za sva pokoljenja.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz bbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'
Post je objavljen 08.05.2020. u 16:24 sati.