Prije 10-tak godina htjela sam dalje ići na likovnu akademiju uz rad ili iz početka. Zanimalo me mogu li negdje upisati i preko interneta slati fotke, studirati. I zapravo, kako mogu studenti koji su npr. invalidi i ne mogu dolaziti na predavanja. Poslala sam ne znam koliko e-mailova, na ne znam koliko akademija kod nas i tu bliže u susjedstvu. Nitko mi tada nije davao nikakve šanse.
Vidite, danas je taj COVID 19 i danas je moguće studiranje na daljinu. Uau! To je sve što je trebalo da se dogodi pa da i to bude moguće. COVID 19. Kad sam prije 5mj. pitala jednog zamjenika ministra ali ne za obrazovanje već invalide imaju li takvi studenti neki mogući način studiranja preko interneta ili posao, on je rekao da nemaju, rijetki fakulteti i to privatni daju tu mogućnost, a u zakonu baš nema puno o tome da invalidi rade od kuće. Ovaj virus je dao tu mogućnost mnogima koji je do sada nisu imali.
Sigurno vam je palo na pamet i sigurno ste ovih dana htjeli nekoga zagrliti koga dugo niste vidjeli, ali ipak niste htjeli ili mogli zbog COVID 19. No, i dalje govorimo o čovjeku, a djetetu treba tih dnevnih pet zagrljaja i dalje, kao i svakom čovjeku što je nužan taj bliski kontakt. Ne znam hoćemo li nakon ovoga imati pojedince koji će istaknuti natpise na sebi ili pored DAJEM ZAGRLJAJ.
Post je objavljen 07.05.2020. u 10:18 sati.