Marketing
Dudov svilac
Umor, lako zamaskirana laž,
klizi nestrpljivim prstima
suhim toliko da se sjaje
kada ih dodirne samoća večeri...
Svilena noć se nudi
ne pitajući ništa samo čeka,
razgovor, prijatelj ili tek nago tijelo
ovisi o monologu tko će doći,
svila ne bira, ništa ju ne dira
prostre gnijezdo i sluša...
Tajne su to, skrivene jutrom
što treperi i drhti kroz dan
jer se ne umije i boji raspasti
pod mlazom vode i tvog parfema...
Volim tvoj miris kada te nema,
tek tada se razvije na tvojoj koži
u vidu stvarčice koju dirala si,
koju sada držim ja...
Pregorjet ću listove kalendara,
poput njih padati i zaboraviti
ali nemir pravde mrlje radi
trlja ih u jedne te iste plahte...
Dođi mi u šumu moje prirode,
treba mi taj isti svemir...
Post je objavljen 07.05.2020. u 00:12 sati.