Marketing
Usjekline u vremenu...
Odrasti do djeteta i onda ćeš biti sretna i tužna s onim koga voliš…
čujem simfoniju ljubičastog sna... bude se mirisi djetinjstva… titraju zvuci mladosti…
U noći punog mjeseca promatram nebo i pričinja mi se, zvijezde titraju rifovima eonske muzike… uprisutnjuem privid... u nedohvatnim daljinama, u sanjivim galaksijama ne pronalazim tragove naših koraka…
Vjerovala sam kako mogu utisnuti znakovlje trajanja u bespuće prolaznosti, urezati naša imena u koru prostor- vremena… kako mogu putovati svjetovima ne napuštajući ovo ovdje i ovo sada… osjetih rasplinuće lijepe iluzije...
Eppur si muove… šapnuo je Galileo Galilei na samrtnoj postelji… da, zemlja se kreće… oko sebe i oko sunca… nosi nas kroz svjetlo i tminu… kroz godišnja doba… kroz vrijeme…
Prohujalo vrijeme ostavlja tragove samo u sjećanjima…
titraju strune ljubičastog sna... blješti kolaž odživljenog... vidim te... došao si s buketom svjetlosti u rukama... kroz otvorene prozore je noć, elegantno kao crna pantera, uranjala u sobu... darovala prostoru odoru tajanstvene prisnosti...
zapalih vatre na poljima purpurnog sunoćja i zakoračih u krug blizine... plameni jezici probuđiše žudnju... na sagu mjesečine zaplesasmo naš prvi tango... zrnom osmijeha umirih Kairosovu vagu...
Na terasu se preko usnulog cvijeća uspinjala zora...ljubičasti tepih u predvorju dana, dva goluba poletješe u nebo, tišina na tren zustavi okretanje zemlje, pojača sjaj izlazećeg sunca.
Ljubav procvijeta ljepotom lavande i opijena mirisima šapata kojima smo
pozdravljali ljeto postala je istina, kao znak indijskih žena
pečat sreće, tih i neizbrisiv znak vječne ljepote,
ljubav okrunjena vjerovanjem postade himna ljudske dobrote.
Iza nas je ostalo vrijeme oluje ruža, poezije suza, krabuljnog plesa i borbe sa vjetrenjačama.
vratili smo se na početak priče o nama... koračamo ulicama grada, zaustavljamo na trgu cvijeća, ljudi nam se smiješe. Uzvraćamo im osmijehe.
Miris ljubičica nas vraća u san...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 06.05.2020. u 08:48 sati.