Marketing
Plomin – dva naselja jedna povijest
Na cesti D66 (Pula - Matulji), u naselju Vozilići, nalazi se kružno raskršće (kružni tok) s cestama D64 (Pazin) i Ž5172 (Plomin Luka). Autom smo se dovezli u naselje Plomin Luka i parkirali na parkiralištu uz samu luku.
Naselje Plomin Luka (173 stanovnika – 2011. g.) nalazi se u sastavu Općine Kršan. Na području naselja se nalazilo antičko naselje Flanona u kojem su živjeli liburni. Naselje je bilo važno trgovačko središte, te je u rimsko vrijeme postalo municipij. Kroz Flanonu je prolazila rimska Flavijevska cesta (Aquileia – Trsat). 1932. godine isušivanjem Čepićkog jezera Plominski zaljev je napunjen muljem i luka je gotovo potpuno napuštena. Do tada su se održavale redovne brodske linije s Rijekom i otocima Cresom i Lošinjem. Čišćenje luke je trajalo godinama, a ponovni život joj vraća gradnja termoelektrane Plomin.
Od luke, na mjestu ušća rječice Boljunčice u Plominski zaljev, krenuli smo uzvodno, rječicom, prema termoelektrani Plomin.
Termoelektrana Plomin je na ugljen i sastoji se od TE Plomin 1 (120 MW, stavljene u pogon 1969. godine) i TE Plomin 2 (210 MW, stavljene u pogon 2000. godine). Dimnjak termoelektrane je visok 340 metara i ujedno je najviša građevina u Hrvatskoj.
Kada smo došli do mosta koji premošćuje Boljunčicu skrenuli smo desno na cestu s kojom smo došli do ceste Ž5172 i skrenuli lijevo.
Cestu Ž5172 smo pratili oko 450 metara, do raskršća na kojem smo skrenuli desno, prema zaseoku Malini, koji je u sastavu naselja Plomin Luka.
Cesta, uz koju se nalazi povremeni potočić, strmo se uspinje kroz zaseok Malini dužinom od oko jednog kilometra. Pri vrhu uspona, na cesti, nalazi se zapuštena građevina koja me podsjeća na mlin. Možda je i samo ime zaseoka povezano s mlinovima koja su se vjerojatno nalazila na potočiću.
Cesta završava na raskršću s cestom D66 u naselju Plomin.
Naselje Plomin (113 stanovnika – 2011. g.) nalazi se na 80 metara visokoj litici iznad Plominskog zaljeva i također je u sastavu Općine Kršan. Na mjestu današnjeg naselja, u 2. tisućljeću pr.Kr., nalazila se ilirska gradina u kojoj su živjeli liburni. Tijekom 1. tisućljeća pr.Kr., razvojem trgovine i luke, stanovnici se sele na obalu Plominskog zaljeva, na područje današnjeg naselja Plomin Luke. U srednjem vijeku važnost je preuzelo naselje na litici. Od 1208. godine je pod vlašću Akvilejskog patrijarhata, a od 1420 godine Mletačke Republike. Plomin je bio jedna od najizloženijih mletačkih utvrda za vrijeme mletačko-austrijskog sukoba i teško je stradavala, naročito 1599. godine za vrijeme Uskočkog rata, kada su je uskoci razorili.
U stari grad smo ušli kamenim stepeništem uz gradsku ložu koja je izgrađena 1650. godine.
U nastavku gradske lože se nalazi župna crkva Blažene Djevice Marije, poznata kao sv. Juraj mlađi, izgrađena 1474. godine. Crkva je jednobrodna kasnogotička građevina. Zvonik je zidan u sklopu crkve i visok je 19 metara, te ima dva zvona.
Malo dalje od župne crkve nalazi se crkva sv. Jurja (sv. Juraj stari) izgrađena u 11. stoljeću. Crkva je nekada bila župna, potom bratovštinska crkva plominskih ribara i pomoraca. Zvonik crkve je visok 15 metara, ima jedno zvono i jedan je od tri sačuvana romanička zvonika u Istri.
Na bočnom zidu crkve sv. Jurja nalazi se uzidan Plominski natpis (replika, original se nalazi u crkvi). Ranije je to bio žrtvenik s uklesanim likom ilirsko-rimskog božanstva Silvana, zaštitnika životinja i raslinja. Uz Silvana se nalazi natpis pisan oblom glagoljicom iz 11. stoljeća (To je pisao S).
Pored crkve se nalaze gradske zidine, iz 13.-14. i 16.-17. stoljeća, koje su "pretvorene" u lijep vidikovac s kojeg puca pogled na Plominski zaljev, Plomin Luku i na brdo Osoj.
Stari grad obiluje renesansnim i baroknim zgradama, te uličnim kamenim lukovima.
Prije nego što smo napustili stari grad posjetili smo obnovljenu istočnu kulu bedema.
Tijekom šetnje u više navrata smo se „susreli“ s poznatim plominskim ukrasom, koji cvate u proljeće, istarski zvončić (Campanula Istriaca Feer), poznat kao plominski zvončić. Ova endemska vrsta raste još na obroncima Učke i na stijenama kvarnerskih otoka Cresa, Lošinja, Krka i Paga.
Kada smo došli do ceste D66, skrenuli smo desno i nakon pedesetak metara stigli do vidikovca s kojeg se vidi "izlaz" Plominskog zaljeva u Kvarner i otok Cres.
Postoj legenda da je 354. godine u Plominu ubijen Konstancije Gal Cezar. On je bio rimski konzul od 352. do 354. godine, član dinastije Konstantinovaca i predodređeni prijestolonasljednik carskog trona. U Puli mu je sudsko vijeće izreklo smrtnu kaznu za ubojstvo pretorija Domicijana i kvestora Magnusa. Prema nekim izvorima smrtna kazna je izvršena na otoku Plominu, tako da nije jasno da li je ubijen u Plominu ili na otoku Cresu.
Karta s lokacijama Plomina i Plominske Luke.
Dužina rute 2,74 km.
Post je objavljen 05.05.2020. u 18:40 sati.