Sjećanje na današnji dan 1995. godine, objavljen u ono doba
PROJEKTILNI NAPAD NA ZAGREB
Dana, 2. i 3. svibnja 1995. godine, iznenadni napadaj agresora na Zagreb, u prvi je plan naše, a i svjetske javnosti, istaknuo i vatrogasnu službu.
Dojam koji je pritom ostavilo djelovanje Vatrogasne postrojbe Policijske uprave Zagrebačke, kako na građane, tako i na poznavatelje vatrogasnog poziva, više je nego impresivan. Onako opremljeni (nove vatrogasne kacige i zaštitna odijela), brzi, elegantni, učinkoviti vatrogasci iz Vatrogasne postaje , Centar, koju vodi ing. Franjo Krstanović, izgledali su kao iz pripovijetke. Voditelj smjene Željko Grmovšek rutinski je vodio akciju, a kad je voditelj odjeljenja Velimir Ružić, onako bjelosvjetski „opalio“ s ramena, zakucavši požar u samom automobilu, činilo se da se sve događa na nekom drugom mjestu, u nekom drugom, budućem vremenu.
A znate li zašto je „Ruža“ onako futuristički nastupio? Vodoravnim držanjem mlaza, plamen upaljenih automobila potiskivao bi se kroz prozor obližnje zgrade. Time se, jasno, požar mogao proširiti i na samu zgradu. Da bismo to spriječili, išli smo na djelovanje s visine i potiskivanje vatre prema dolje, mimo prozora. Lijepo zamišljeno i brzo izvedeno, s učinkovitim djelovanjem. Konačno, slika CNN-a je jasno pokazala. Bilo je ugodno u tom trenutku biti hrvatski vatrogasac.
Znam da su se i drugi naši hrabri vatrogasci, kako pozivni, tako i dragovoljni, istakli tijekom Domovinskog rata, iskazujući svoje domoljublje na, nama vatrogascima, svojstveni način.
Bilo je teško i u Dubrovniku, i u Osijeku, i u Vinkovcima, i u Edinom Zadru i …, ali evo nažalost, promišljam, tek je napadaj na Zagreb i snimanje jedne cjelokupne vatrogasne intervencije, zorno prikazao našu vatrogasnu moć, htijenje, želju i mogućnost branjenja Domovine, do zadnjih najviših mogućnosti. Iako su pri ovom napadaju na Zagreb, operativno djelovali samo djelatnici Odjela za vatrogastvo Policijske uprave Zagrebačke. Tom se prigodom na noge diglo i cjelokupno, pozivno i dobrovoljno hrvatsko vatrogastvo. Mnogi su htjeli pomoći . Telefonske ponude to najbolje dokazuju.
I tako radno i u punoj opreznosti, dočekasmo i 4. svibanj, Dan vatrogastva. Bilo je u to vrijeme i puno drugih i srcu milih događaja pa smo mi vatrogasci u medijima nekako ostali po strani. Veselim se sljedećoj godini, potpuno oslobođenoj i mirnoj Domovini.
Četvrti je svibnja, Florijanovo, svetak hrvatskog vatrogastva, inače dan pravog vatrogasnog slavlja, dan kad se otvaraju vatrogasni domovi, blistaju vatrogasna vozila, posvećuju barjaci, priređuju svečanosti, sviraju vatrogasne glazbe, održavaju javne vježbe, odlazi u crkve i odaju počasti i zahvale Svetom Florijanu, zaštitniku vatrogasaca.
Puno toga čine i učine ti vatrogasci…
Zahvalimo im , zasebno danas za njihova blagdana. Sjetimo se njihova samoprijegorna rada u svako doba dana i noći, pri suncu i kiši, vjetru i oluji, uvijek i svugdje gdje je to potrebno, na dobrobit svakog našeg građanina i ukupnost blagodati Lijepe naše.
U Zagrebu, svibnja 2005. godine
Branko Smrekar,
(načelnik Odjela za vatrogastvo policijske uprave Zagrebačke – područni vatrogasni zapovjednik Grada Zagreba i Županije Zagrebačke. Zapovjednik Ratnog zapovjedništva Vatrogasne zajednice Zagreb.)
U Brdovcu;2.svibnja 2020.
Post je objavljen 02.05.2020. u 08:56 sati.