Zakoračim u ružičastu, gustu maglu. Zrak je ljepljiv i obojan. Sjetim se sličice iz djetinjastva. U ruci držim ružičastu šećernu vatu. Lijepe mi se prsti i obrazi. Čujem žamor i smijeh oko sebe, ali ne vidim ljude. Sama lutam kroz maglicu snova.
Nečije ruke me grle. Ne vidim muškarca koji me obgrlio, ali znam da je to on. Osjećam njegov miris. Znam kako grli.
Dahom, miluje mi uho.
Šapuće mi ...jel ti lijepo, šećeru ... ?
Otvaram oči i čujem pored sebe njegovo pravilno disanje.
Spava.
A ja?
Sanjala sam?
Ili nisam ...?
Post je objavljen 29.04.2020. u 03:13 sati.