Trebala sam pobjeći od tebe davno
ploveći brzim rijekama gnjeva
kad su gromovi udarali u rajske trešnje
dok mi još nije sve postalo ravno
svejedno
još isti demoni lete uokolo
skaču s krova i sapliću mi noge
i nameću spone i orme i samare
tko će pronaći mačeve davno zagubljene
u oružarnicama i pećinama
skrivene
A ti što čekaš usred livade
dobar vjetar ili kišu da nabujaš
uzalud tražim što pronaći se ne da
duboka je voda na putu do dna
i mulj je gnjecav i ljepljiv i smrdi
u špiljama
Misliš, da odem?
U jutro majsko hladnjikavo, svijetlo
u mirise livade i mladog medunca
i naužim se motara udesa bogova
i odem zemljanim putem
nekamo
tamo
misliš