Gledala sam kako u tu malenu jamu spuštaju mali limeni lijes na kojem je pisalo njegovo ime...
Njih dvoje u suzama zagrljeni grčevito su stiskali bijele ruže sa plavom trakicom sačinjenom od malenih kolica...
Svećenik je govorio ali ja nisam ništa čula,šum u ušima i tutnjanje srca bili su preglasni...
Čula sam samo onaj dio kad se i on rasplakao...
Kad je zašutio ona se jecajući spustila ,grčevito se držeći za rub groba...Tresla se cijelim tijelom...Bacila je ružu u grob i jedva izustila...Mama te voli...
On,inače čvrst kao stijena dugo nije mogao ispustiti ružu...Kada je to konačno učinio riječi Zbogom sine rasparale su i onaj mali dio razuma koji nas je još držao pribranima...Neutješan plač ...Klecave noge,drhtave ruke,rasturene duše...Sve je puklo...Dugo smo plakali zagrljeni....
Njih dvoje se povuklo,ona više nije mogla stajati...
Svećenik se okrenuo prema meni i zapitao: Jeste li Vi baka?
Dok mi je izražavao sućut meni je samo kroz glavu prolazilo....Da ja sam baka....
Moja druga kćer , moja sestra i ja dugo smo stajale i čekale da završe ukop...
Stavile smo buket cvijeća,zapalile svijeće,pomolile se i otišle...Okrenula sam se još jednom i pogledala grobnicu u obliku anđela i pomislila:Bila sam baka....O anđele moj...
Danas sam sahranila svog unuka...
R I P Davide i čuvali te anđeli....
P.S. David je udahnuo život 15.04.2020. i isti dan izdahnuo....
Post je objavljen 27.04.2020. u 16:54 sati.