objava @AnnaBoni ...
Jedino kad voliš, živiš, sve ostalo je stanje. smrti...
me prisjetila ovog davno napisanog teksta
Malo djetinjstva koje se psuje,
previše prezira u svakoj riječi,
na dnu srca nekoliko zaborava:
kad li to bješe kraj svijeta?
Planeta oko vrata
bolesno sunce pred vratima,
stara pjesma koja šuti,
bol koja smatra sebe blagom.
Sve stvari veoma zadovoljne
i više od jednog bića,
skoro sretnog.
Alain Bosquet
Netko pokuca na prozor
Je li to opet velika sumnja?
sklopih oči, osluškivah, tišinu.
Kucanje mi para uši,
a pred prozorom stoji Život,
život tako jednostavan i lijep
da mu se ne usuđujem približiti…
Osjećala sam se kao lice sa Munhove slike.
Krik sam pretvarala u pjesme u koje sam uplitala svu tugu svog mladoga srca.
Rekli su mi da slaviš Bacchusa
kada je vrijeme za snove
rekli su da dočekuješ zoru
u parkovima ili pod mostovima.
Noćas sam te tražila pod mostovima
Klošari su skrivali lica i pružali ruke
Osjetih miris istrošene ljubavi
i dotaknuh jedne usnule oči.
Gorčina je prelazila u bol.
Sretoh tvoj pogled bez osmjeha,
a suze su mirisale tugom.
U tvojim rukama neka nepoznata kosa
Osjetih hladnoću na dlanovima
i prazninu iza meine.
Rekli su mi da slaviš Bacchusa
kada je vrijeme za snove
a na stolu ispred mene leže krhotine čaše iz koje smo ispijali ljubav
i ruke iz nedovršenog zagrljaja
s dlanovima još punim
nedavnih dodira.
Tada netko pokuca na okno mog srca.
Otvorih oči.
Život tako jednostavan i lijep pruži dlanove i zatvori me u krug ljubavi.
Dijana Jelčić...