Marketing
Igra vjetra i vječnosti...
U purpuru sutona vidjeh jato crnih ptica... u lepetu krila začuh poeziju drevnih oceana… nedohvatne dubine davnih tugovanja… žalopojke ispisane sebi, a ne tebi… ne, ti nisi bio kriv što nisi osjetio kako u meni živi čuvarica Lunina hrama… vječna žudnja za plavim daljinama… tragačica za tankoćutnim izhodištem sreće…
Darovao si mi osamnaest crvenih ruža i ljubav u celofanu… danas znam, nisi znao i nisi mogao drugačije… dočekivali smo zore na trgu cvijeća, a ruže su umirale u oluji sebićnosti… tražili smo slobodu na trgu ptica, a živjeli u okovima nezananja…
Ostala su sjećanja… slike satkane od misaonog tkiva… u traganju za ljepotom pronađoh riječi skrivene u tišini čekanja… utkane u tragove na licu vremena… objavile su se stihom u krošnji svjesnosti… dašak spoznaje ih je zamrsio u izričaj… pretočio u poetiku prozaične svakodnevice… u žuboru vremena pronađoh izhodište tišine…
Ljubav sam susrela na hridi sudbinskog moreuza… oćutila njenu snagu u dubinama nutrinskog podmorja... nijemost se slila u šaputanje na jastuku… svjetlost je suzama darovala kristalni sjaj… preobrazila ih u nisku bisera kojom se usidrih u oceanu snova… budi me riječima otrgnutim iz zagrljaja pijeska i pjene… šapatom razbija tihovanje i poziva u dolinu djetinjstva… u beskraj azurnog neba... na obale zelene rijeke… u zavjetrinu bijelih breza da osjetim ljubavnu igru vjetra i vječnosti…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 25.04.2020. u 08:18 sati.