Marketing
smisao ratovanja
Što je smisa života? Ma to svi znate. Produženje vrste. No meni nije bilo dovoljno da to naučin u školi, to sam morala spoznat sama.
Za mene je oduvijek smisa postojanja bila ljubav. U njenom pomanjkanju smisa života bio mi je moj poziv, u njega sam davala 200% sebe i više. No i to je svojevrsna ljubav.
Došlo je dite i smisao je bio da se posvetim tom ditetu kojeg sam stvorila. I to je ljubav.
Ljubavi nema u mojem životu punih 3 desetljeća. Prestrašno. Za ne povirovat. Mislin na mušku ljubav spram mene.
Dite ošlo svojin poslon, zaljubilo se. Škola me davi i ne želin joj biti rob; ne više, iako se opet dajem previše.
I sad kad san ljubav poslala u kurac, da dobro ste pročitali, iman i ja pravo osovat. Šta sad?
Sila san i napisala listu šta sve želin prije nego umren. To je svojevrsna samorehabilitacija jer su mi se počele motat po glavi misli kako ja više neman smisla postojati. Moje vrelo, moj izvor, moja inspiracija, moj Vranjo, imaginarni lik ne postoji, još se nije rodija. Ja san ga izmislila, ja ću ga i pokopat, a ko mi se oće i opet oživit.
I lista je napisana.
Prije nego umren želin:
- roniti pod morem u ronilačkon odijelu (malo se pribojavam, al užitak je sigurno ogroman, cili život sanjan da ronin ka riba, e pa ronit ću makar se utopila)
- letjeti padobranom iznad mora (užasno me stra)
- naučiti svirati baren nekoliko skladbi na klaviru uz pratnju livon rukon (cili život sanjan da sviran poput virtuoza, e pa za tri skladbe samo triban sist i udarit vježbat)
- poslikati sve kružne tokove u Istri (to oduvik želin, čin su počeli nicat)
- osvojiti vrh Učke Vojak (jer ja san vojnikuša)
- svake godine baren jednon otić u Grožnjan i pokupovat sve šta mi se jako svidi (kolko košta da košta)
- smanjiti broj popušenih cigareta (oću kad umren, obećajen)
- izdati zbirku pisama za jebenog Vranju i svoj roman (zaradit brdo para i sve i potrošit)
- nabrijati svojeg punta
- osvojiti jack pot i podilit ga rodbini i prijateljima
- voziti trke auton
- naučiti voziti motor (jednom davno malo vozila)
- voziti skuter po moru
- napraviti svoju digitalnu mapu fotografija svega i svačega da iman za potrebe škole
- prominiti se, postati tvrda ka stina
- sama se odvoziti do Dalmacije
- plivat s delfinima
- proć Pazinsku jamu zip lajnom (umrla bi od straja)
- probati rafting ( bojim se, al bi)
- napisati i oslikati slikovnicu (već počela)
- obići baren koji svjetionik (obožavan ih)
- kampirati na divljoj plaži
- isplesati se na terasama
- sjebat sve muškarce koji mi priđu
- zatvorit sve profile na spajalicama i otvorit 150 novi
- napisat neku knjigu za školu
- oženit dite i bit dobra baka
- istetovirat se
- operirat očne kapke
- napravit nove zube da blješte i vrište
- i ko zna šta još
Od prekjučer san izgubila svaku volju za krečenjem, slaganjem, čišćenjem… Nisan ja frik koji samo glanca.
1. dio rehabilitacije iliti samoizlječenja od mene same (guši me u duši) bio je FOTOREHABILITACIJA.
Vozila sam se satima. Obašla prijateljicu. Malo zaboravila da postojim pa mi nije bilo teško postojati.
1. stanica Vodnjan, 2 predivna kružna toka. Uvijek sam ih željela poslikati. Danas sam ciljano išla da ih obađem. I bila sam uzbuđena i sretna.
1. KRUŽNI TOK - VODNJAN
2. KRUŽNI TOK - VODNJAN
2. stanica Pazin, 4 kružna toka, meni neki posebno lijepi.
1. KRUŽNI TOK - PAZIN
2. KRUŽNI TOK - PAZIN
3. KRUŽNI TOK - PAZIN
4. KRUŽNI TOK - PAZIN
Odlučila sam da ću svoj nemir proputovati sama. Već se veselim Umagu i Labinu jer sam tamo vidjela predivne kružne tokove.
Post je objavljen 23.04.2020. u 22:18 sati.