Zmajić Jura
Zmaj sam!
Nježan i zelen, plišast i malen.
Krila mi žuta, uši crvene,
za dječje ručice s rupicama, mirišljave, ružičaste ko stvorene.
Vatru ne rigam, s djetešcem se igram!
I izgubi me dijete sretno, u igri bezbrižnoj, uz put, ispado iz kolica, u travi se nađoh, danima bespomoćno ležah.
I nađe me Ona, moja nova mati...i mišljah što li će sa mnom napraviti, možda u smeće me baciti?
Oprala me, mirisan sam opet, sjajan, sretan i znam da će me opet nekom novom djetetu dati, koje će me svojim prijateljem, zaštitnikom zvati.
Ja zmajić Jura sam,
nježan,
dječjoj mašti,vreli plamen dam.
Moćan sam u njihovim, snovima, igricama
ne dajte da me starnost ljuta zatrpa, životnim " ciglicama",