Marketing
POKLON
Danas me ljubav posjetila rano.
Iznenadila me u kuverti knjiga sjajne spisateljice Jasne Semiga Pintarić.
Jedva čekam da zaronim u njene dubine 
Hvala ti, Jasna Šemiga-Pintarić
"PJESNIKOVANJE
Veličanstvo svemoćnoga Sunca čijom sam ljepotom ostala osupnuta gledajući kako nesramno veličanstveno zaranja u more, ne skrivajući svoje ushićenje usred međusobnog dodirivanja u ponovljenom sjedinjavanju, neminovno me podsjetilo na naše zalaske, raskošne plovidbe, ushite i uzdizanja, veselje u radostima koje oplemenjuju svakodnevnost življenja.
Onaj trenutak kad si najveći na svijetu, kad širiš ruke i obgrljuješ svemir.
Nema te sile ni prepreke koja bi zaustavila bujicu tvojeg nadiranja, bjesomučnu lavinu što se obrušava na putu prema svom poznatom cilju, prkoseći prirodi, rušeći pred sobom baš sve,ostavljajući duboke tragove.
Onaj trenutak u kojem božanstvo tebi pruža svoje ruke, a ti mu se predaješ, zatvorenih očiju, otvorena srca i uma fokusiranog isključivo na to jedno jedino osjetilno iskustvo, prožeto dobro ukomponiranim dijelovima svih osjetila.
Kad tijelo gori a iz tebe kuljaju sve pjesme Univerzuma, koje istovremeno pišu svi zaljubljeni pjesnici ovoga i svih drugih svjetova.
Tebi je prepuštena čast i zadovoljstvo da na kraju misli staviš točku. Ne zarez, nego točku profinjene uzvišenosti i istančanosti senzibiliziranu trenutnom impresijom.
Povesti ga za sobom i voditi kroz duboke hodnike svojih nutrinskih dvora,njišući se u ritmu njegove trenutne inspiracije, zatvarajući vrata pred užarenim kuglama koje nadiru kroz bedeme neosvojivosti.
To su trenuci u kojima ne postoji nitko osim dvije sile što se naizmjence privlače i odbijaju,svijet se pretvara u želatinoznu masu pod vašim tijelima, pod nogama vam nestaje tlo, a vi lebdite u bestežinskom stanju svemoćnoga prepuštanja stihiji koja je moćnija od svih tsunamija objedinjenih u jedan, najjači, sposoban pokoriti svemir.
Razbijanje zapjenjenog, podivljalog mora o nazubljene hridi, veličanstvena snaga prirode nasuprot ljudskoj krhkosti.
Rastemo zajedno, poniremo ...
Poput zapjenjenog vala oplakuješ razvedenost mojih obala, grlim te svojom raskošnom, živopisnom nabujalošću, prodireš do najskrivenijih kutaka bezbrojnih uvala i uvalica, a svemoćne kapljice, rasprskavajuće, kao gejziri pršte, puneći svaku prazninu, nezaustavljivo i snažno.
U vatrometu strasti, u borbi s otvorenim morem, ushićeno se valjam prema kraju, osjećajući svoje ponovo otkrivene prapočetke. Iskonskom potrebom za opstankom, za mnom se bacaš, podivljalo moje more.
Oluja prestaje. Bestežinsko stanje. Nirvana. Mir mora.Mirovanje obale.
I sunce se lagano utapa u moru, besramno veselo zalazi u njegovu dubinu, a mi uživamo trenutke smiraja.
Predajem svoje misli svemoćnome peru, neka iz mene izrodi sve knjige koje u mojoj nutrini duboko spavaju, neka ih izvuče na površinu, duboko usidrene, neka me do granice nemogućeg iscrpi i pusti me da plutajući skupljam snagu za novi početak.
Svemoćna ljubavna pjesmo, reci mu sve ono što je ostalo nedorečeno u buri našeg međusobnog
ispreplitanja.
Reci mu da ga volim.
JŠP"
Post je objavljen 23.04.2020. u 19:49 sati.