Otkud da uopće počnem? Nekako mi je najteže pisati kad mi se tisuće riječi kovitla mislima jer bi htjela reći puno toga. Zato ću početi od početka.
Možda sam predugo riječi skrivala u sebi, ne puštajući ih u svijet. Mislila sam da nikoga neće zanimati poruke koje bih odaslala pišući. Iza 28. lipnja 2017, moj se život okrenuo neću reći naglavačke, ali postala sam svjesna koliko je život dragocjen. Tog sam jutra mogla otići na put bez povratka, ne dobivši priliku da se oprostim sa onima koje neizmjerno volim i da ih barem još jednom zagrlim. Kada se tijelo oporavilo, naprosto me poput groma pogodila spoznaja da su sve moje neispisane riječi mogle otići sa mnom. Počela sam pisati.
Prvi pričuljak koji sam napisala bio je o kupovanju naočala u Getaldusu. Nastavak je uslijedio u revijalnom tonu, svakodnevno. Ponekad se i sama pitam otkud izlaze sve te smjehotvorine iz moje glave. Na Blog.hr sam došla iz čiste radoznalosti; htjela sam vidjeti kako će drugi ljudi koji pišu reagirati na moje riječi. Htjela sam vidjeti što oni pišu. Prva pričica ovdje bila je "Muke po dlaki" i stavljena je za blog dana. Pomislila sam - jebote pa ja sam izgleda dobra. Nastavila sam objavljivati svakodnevno, i do sada ih ovdje ima 705.
Uvijek sam iskrena, pa ću i sada biti. Smijeh je oduvijek bio moje najjače oružje protiv svega lošeg što sam preživjela i proživjela. Iznimno mi je drago što su drugi blogeri prepoznali i prihvatili moje oružje, i što čitaju moje postove. Kada sam vidjela svoju fotku među top blogerima bila sam ali baš istinski sretna. Jednako kao što sam sretna kada pročitam komentar svakoga od vas ispod svog posta. Žao mi je jedino što ne organiziramo neko blogersko druženje u vidu roštiljade, na nekoj livadi, da vas mogu i zagrliti. Virtualno vas poznajem, ali zaista bih voljela vidjeti i vaša lica.
Život je nepredvidiv i vrlo kratak, baš poput ovih nježnih maslačaka koje će vjetar raspuhati u nepovrat. Zbog toga šaljem smijeh u svijet. Zbog toga pišem.
Značite mi puno, vjerovali ili ne.
( maslačke sam uslikala jutros, idući zamaskirana iz dućana, pored moje nekadašnje škole )