Marketing
Što se babi snilo... ili kad postaneš sam svoj zli prorok
Vjerovatno sve te vanredne situacije počnu s onim, bio je jedan sasvim običan dan. Večer štoviše.
Ne znam koji me vrag natjerao i zašto sam odabrala baš tim putem posljednju večernju šetnju sa Pasitom. Zapravo i znam, puno ljudi je sinoć šetalo uskom ulicom, a nije mi se baš dalo gužvati među njima plus što sam zaboravila staviti maskicu i punu ratnu spremu na koju smo navikli posljednjih mjesec, dva.
Probijali smo se kroz obraslu travu što me sjetilo da moram Pasici kupiti novu ogrlicu protiv buha, komaraca i papataža. Ne pita proljeće za karantene i izolacije, ono samo dođe u punom sjaju.
Moji su se prolili po kaučima i trusili tople kiflice sa sirom i sezamom i smijali se nekoj gluposti na televiziji.
Mislim da je televizijski program sve gluplji i gluplji da bi nam dao neki prividni osjet nadmoći kako smo mi gledatelji pametniji i bolji ljudi.
Skidala sam posljednji sloj kože ruku pod mlazom vrele vode i agresivnih dezificijensa, osjetila sam u tom trenutku neko čudno peckanje grla, isprala malo usta nešto hladnijom vodom i prolila se na svoje mjesto na kauču.
Pasica se kao i uvijek smjestila ispod mojih nogu gledajući preko oka da li je njen red za koji zalogaj tople klope.
Grlo se polako počelo stezati, kao da nevidljiva ruka stišće upaljeno ždrijelo.
Dalje se sve odvijalo kao usporeni film, zamrznuti kadrovi...Muž zove prvu pomoć, ne mogu progutati ni onaj sekret što se sliva niz grlo, pokušavam disati kroz nos, oblačim se, sjedamo u autu, na radiju je neka domaća poskočica, Njegova ruka na mome bedru, htjela sam mu reći da ide sutra kupiti ogrlici Pasiti i da promijeni stanicu na radiju, ali sam odlučila da je bolje čuvati zrak u plućima. Možda i nije loša škola, čuvati zrak u plućima i inače i ne trošiti ga bezveze na gluposti.
Moram reći da je hitna u ovoj situaciji super organizirana.
Više timova doktora vas dočeka na ulazu, mjeri se temperatura, zasićenost kisika u krvi, ona prva anamneza da li ste alergični na određene lijekove, primate li inače terapiju, osnovne smetnje. Iako je bilo nešto ljudi sve ide jako brzo, uhodano, organizirano.
Ne znam da li od panike i te sulude trke i borbe za zrakom, čujem u tom bunilu jako visoki tlak.
U pozadini Njegov glas; inače je niskotlakaš.
Strka, skidanje, srce, nije srčani, inekcija, grlo napokon surađuje, pa ona stisnuta šaka popušta.
Isuse kako je lijepo prodisati, pa i onaj zrak bolnice pomiješan sa alkoholom, dezificijensima i svježom skuhanom kavom, treba i noćnu smjenu budan odraditi.
Dali su Njemu naputke, kontrolirati tlak par dana, javiti se svom LOM-u, vjerovatno jaka alergijska reakcija na nešto s čim sam došla u kontakt, odmaranje, po mogućnosti bez stresa i ako se slučajno tokom noći ponovi ili pogorša ili odmah zvati ili odmah doći, što nam se čini brže.
Moram vam reći, za one što su pročitali prošli post, nije mi blog pao na pamet 
, do jutros, kada sam sjela tu s kavom.
Jutros sam se ustala u 4, kiša je polako rominjala, ptičice već tada počinju svoja buđenja, stala sam na balkon i samo upijala zvukove usnulog grada.
I disala, Bože, punim plućima.
Neprocjenjivo
Post je objavljen 21.04.2020. u 05:31 sati.