Prije četiri dana Dinamo je smijenio Nenada Bjelicu, čovjeka koji je od dolaska na Maksimir preporodio Dinamovu igru te je jedan od najzaslužnijih što je Dinamo prošle sezone izborio europsko proljeće, nakon gotovo pola stoljeća čekanja. Ove sezone također je malo nedostajalo da Dinamo ponovo dočeka proljeće u Europi, ali nažalost u ključnim trenucima nisu bili pravi pa je novi veliki uspjeh izostao. Unatoč tome, ostavili su sjajan dojam a svojom napadačkom i atraktivnom igrom , te velikom borbenošću oduševili su cijeli nogometni svijet, baš kao što je bilo slučaj s „vatrenima“ u Rusiji u ljeto 2018. I nakon svih tih nevjerojatnih uspjeha, u vrijeme kada je zbog velike pandemije kompletan sport na čekanju, uprava Dinama napravila je najgore što je mogla. Najprije je prije dvadeset-ak dana potjeran cijeli Bjeličin stručni stožer( jer nisu pristali na smanjenje plaća), da bi stvar u potpunosti eskalirala smjenom trenera koji potpunih „anonimusa“ napravio respektabilnu momčad , čak i u europskim okvirima. Umjesto da ga drže „ko kap vode na dlanu“ i daju mu novi ugovor, dali su mu otkaz!!
To je ogromna nepravda i totalno nepoštivanje čovjeka koji je učinio više za Dinamo nego ijedna dosadašnja uprava. Pod njegovom paskom izgledali su gotovo savršeno. Za Nenada Bjelicu šira hrvatska javnost čula je kada je u ljeto 2013. s bečkom Austrijom izbacio Dinamo u play-offu lige prvaka. To je bilo veliko iznenađenje, a Austrija je s dobrim igrama nastavila i u skupini i pokazali su da nisu tu slučajno. Iako su ispali, ostavili su više nego korektan dojam. Što se tiče Bjelice na mjestu trenera Dinama, sve je počelo krajem sezone 2017/2018. Dinamo je te sezone bio jesenski prvak i imao veliku prednost pred Hajdukom i Rijekom. Unatoč tome, na proljeće su počeli „prosipati“ bodove na sve strane, pa su im Hajduk i Rijeka opasno prijetili do samog kraja. Na moju veliku žalost, Hajduk je sam sebe izbacio iz utrke za naslov prvaka remijem s Osijekom na Poljudu u pretposljednjem kolu. Koliko sam tada bila tužna teško je opisati. Titula koja se neočekivano našla nadohvat ruke, opet je ostala miljama daleko. Najviše me boljelo to što je Hajduk nije kvalitetno iskoristio Dinamove kikseve, već je opet sam sebe „pokopao“. Titula koja se nakon dugo godina nudila kao na pladnju, opet je ostala sa „sjeverne strane Svetog Roka“. Rijeka je također bila u utrci S Dinamom i Hajdukom sve do samog kraja. Nakon Dinamovog kiksa u pretposljednjem kolu, na klupu „modrih“ došao je Nenad Bjelica. Sjećam se kao da je jučer bilo, ja sam rekla mom tati da me sve strah da će sada Dinamo biti „atomski“ i da će naš dragi Hajduk dugo žaliti što nije uspio osvojiti naslov kada mu je bio praktički „serviran“. Znala sam da je Bjelica vrhunski stručnjak, i da će Dinamo pod njegovom paskom izgledati puno bolje nego prethodnih sezona. Također Bjelicu sam cijenila i obožavala, i bilo mi je drago što ću gledati u HNL-u , pa makar i na suparničkoj strani. Tako je i bilo, pa krenimo redom. U premijeri Bjelice na klupi, Dinamo je pobijedio Inter 3:1 na Maksimiru i osvojio naslov prvaka. Također, pobijedili su Hajduk s 1 :0 u finalu kupa u Vinkovcima.
Sljedeće sezone , Dinamo je izgledao fenomenalno. Odmah na startu sezone vidio se Bjeličin „potpis“ u Dinamovoj igri. Stigli su do play –offa lige prvaka, gdje su poraženi od Young Boysa, iako su blizi dosta blizu prolaska. Poraz nije značio potpunu eliminaciju iz Europe( samo iz lige prvaka), jer su dobili mogućnost igranja u skupini europske lige. U skupini s Anderlechtom, Spartakom iz Trnave i Fenerbahceom, Dinamo je uvjerljivo osvojio prvo mjesto u skupini. Prolaz su osigurali već nakon četiri kola. Upravo se to četvrto kolo igralo u Zagrebu, a protivnik je bio Spartak Trnava. Ja sam se baš tada zatekla u Zagrebu, a iako nije bilo prijenosa na televiziji, pratila sam rezultat preko mobitela. Kada je Dinamo pobijedio 3:1 , bila sam sretna zbog njih, i bilo mi je još draže što sam se u tom, za njih povijesnom uspjehu, zatekla u Zagrebu. Europsko proljeće nakon gotovo pola stoljeća čekanja, bila je velika stvar za Dinamo, a uz sjajne igrače, Bjelica je bio jedan od najvažnijih faktora tog uspjeha. U šesnaestini finala, čekala ih je Viktoria Plzen. Unatoč minimalnom porazu u prvoj utakmici, Dinamo se u uzvratu lako obračunao sa Česima. Na drugoj eliminacijskoj stepenici čekala ih je slavna Benfica. Unatoč pobjedi od 1-0 u Zagrebu, Dinamo je u Lisabonu sa eliminiran 3-0 nakon produžetaka. Bez obzira na to, ostavili su sjajan dojam u Europi. Također, tim su rezultatom osigurali Hrvatskoj pet predstavnika u europskim natjecanjima, što stupa na snagu početkom iduće sezone. Uz europski uspjeh, bili su dominantni i na nacionalnoj sceni. Uvjerljivo su osvojili još jedan naslov prvaka, dok su poraženi u finalu kupa od Rijeke.
Aktualna sezona za Dinamo je počela sjajno. U prvenstvu su pobjeđivali utakmicu za utakmicom, a uz to su ušli u skupinu lige prvaka. Na posljednjoj stepenici prije skupine eliminirali su norveški Rosenborg, a iako Olmo, Petković i ekipa nisu imali lagan zadatak, u konačnici su se veselili i prošli dalje. Ždrijeb je Dinamo svrstao u jako tešku skupinu. Protivnici su bili Atalanta, Šahtar i engleski „div“ Manchester City. Dinamo se unatoč moćnijim i bogatijim suparnicima , držao sjajno. U prvoj utakmici „razbili“ su Atalantu 4-0! To je odjeknulo diljem Europe, i više ih se nitko nije usudio podcijeniti. Veliku šansu za prolaz propustili u četvrtom kolu skupine protiv Šahtara na Maksimiru, kada su remizirali s Ukrajincima(3:3) iako su do 91. minute vodili 3:1. Poraz protiv Atalante u Bergamu dva tjedna kasnije značio je samo jedno – Dinamo za prolazak mora srušiti Guardioline dečke u Zagrebu. To se nažalost nije dogodilo, iako je Dinamo poveo 1-0 spektakularnim golom Danija Olma, koji je sve do svog nedavnog odlaska u Njemačku bio lider Dinama. Iako su gosti na kraju slavili 4:1, Dinamo stvarno nema razloga za nezadovoljstvo. Što se tiče HNL-a, Dinamo je ostvario veliku bodovnu zalihu i samo je pitanje vremena koliko će kola prije kraja potvrditi novi naslov. Zanimljivo, ni ove sezone neće osvojiti Rabuzinovo sunce, jer su poraženi od Rijeke u četvrtfinalu kupa.
Nenad Bjelica preko noći je od momčadi koja je u godinama u skupinama europskih natjecanja doživljavala teške poraze, napravio hrabru i ratničku ekipu koja se može suprotstaviti gotovo svakome. Odmah po svom dolasku na klupu, u Dinamo je doveo igrače od kojih su neki brzo postali nositelji igre poput Bruna Petkovića, Mislava Oršića, Ivana Šunjića. Tu su i stranci koji su se vrlo dobro uklopili u Dinamov sustav igre poput Kévina Téophila- Catherina, Damiana Kadziora i Emira Dilavera. Osobno me najviše oduševio upravo Šunjić, koji se po dolasku iz Lokomotive nametnuo na sredini terena, te postao beskompromisni borac i sjajan zadnji vezni. Dobre igre nisu ostale nezapažene , pa je Ivan realizirao transfer u engleski Birmingham. Ugodno me iznenadio i Oršić, koji je zajedno s Olmom i Petkovićem činio „ubojiti“ napadački trokut Dinama. Za Bruna Petkovića sam posebno vezana i neopisivo mi je drago što je konačno „eksplodirao“. Naime pratila sam ga još dok je nastupao za Cataniu i Bolognu. Znala sam da je veliki talent, i da je samo pitanje vremena kad će pokazati sve što zna. U samo godinu dana od potpuno nepoznatog igrača postao je standardni član prvih 11 Dalićevih „vatrenih“. Ovaj robusni napadač prava je „noćna mora“ za protivničke stopere, zaista ga je teško čuvati. Tu je i Dominik Livaković koji je pod Nenadom Bjelicom postao sjajan vratar i prvi je izbor Zlatka Dalića na golu Hrvatske. Dani Olmo je pak klasa za sebe. I on je u Bjeličinom mandatu pokazao svu raskoš svog talenta, bio je vođa Dinama na terenu. Sustav igre koji je prakticirao Bjelica bio je napadački i atraktivan, te je upravo to vratilo publiku na Maksimir. Također,za Dinamove igrače sada pristižu ponude sa svih strana , a cifre su astronomske.
Zaista je nevjerojatno da je nakon svega što je učinio za Dinamo Bjelica doslovno potjeran. On to ničime nije zaslužio, ali nažalost u Maksimiru je zapuhao neki neugodni vjetar, a nešto mi govori da je došao iz Međugorja. Trener koji je s Dinamom ispisao povijest, doživio je ružni scenarij u kojem je prekrižen iz razloga koji vrlo vjerojatno nemaju nikakve veze sa sportom, ali nažalost nije ni prvi ni posljednji HNL trener koji je na takav način okončao svoj trenerski put u našoj ligi. Emotivni oproštaj od sjajnog trenera i još boljeg čovjeka brojnih Dinamovih prvotimaca na društvenim mrežama, govori sve. Gospodine Bjelica, bilo mi vas je zadovoljstvo gledati u HNL-u, i želim vam sve najbolje u nastavku karijere, uz želju da upravo vi nasljedite Zlatka Dalića na klupi Hrvatske, jer vi to zaslužujete.
Post je objavljen 20.04.2020. u 16:46 sati.