Marketing
"dignuti" post-negacija zle namjere
...nekad neki poput mene požele biti drukčiji no što jesu.
Istina je, da život nije skrojen po našoj mjeri, ali nije ni to veliko zlo, jer od svačeg lošeg postoji nešto lošije i teže
Nema opravdanja za teškoće : kakave god bile dio su naše zbilje , koliko god narušavale naše snove o sebi, pomirljivo ih primamo ne okrečući ledja svijetu pa ni onima, koji tešoće stvaraju.
Ne ratujemo protiv onih, za koje mislimo da su okupani srećom : svoje bitke liječimo zaglušnom tišinom bojnika kojega nada ne napušta ma koliko mu jutra i noći bile jednako tamne.
U zadnje vrijeme rijetko osjećam sreću.
I ne pitam zašto : biljeg je moj, čak i ne znam dokle će trajati i vidi li se uopće.
I zato glumim , odglumim uspjrešno dnevne role bez jala, veselim se pa i tugujem poput mnogih
zavaravam se, da rijetki prepoznaju, a dobri tek naslute bez pitanja.
Obične stvari za obične ljude : vesele me ti obični poput mene koji ne traže puno jer i oni skrivaju ono malo i dobrog i lošeg u sebi. Ne opterućuju ni veseljem a još manje srećom.
Volim dobre ljude iz kojih malo zloće iskoči kad popucaju opne unutra.
Ali, tužna sam zbog onih zlih, koji i kad trebaju i kad mogu nisu naučili biti dobri...
Ili, vrlo rijetko žele biti bolji ...
Sada, dok ovo pišem duboko je odmaklo vrijeme sna........neki u besanici poput mene leći će i probuditi se ujutro s istom željom :
da novi dan bude onaj kojega čekamo -s manje briga , šutnje i zebnje ...
Podižem tekst koliko god sam protivnik toga ovaj put imam opravdanje : optužbu @modrineneba da se ovaj post odnosi < ni manje, ni više >na nju..........Ni u zadnjoj primisli ovaj tekst se ne odnosi ni na koga : ovu su moja razmišljanja o svima nama koji bismo ponekad htjeli biti drukčiji no što jesmo.......Pretpostavljam, da ga je razumijela shvatila bi u konačnici da pojma nema , ali zato svojim postom dobila je diskusiju koja ne priliči njenom stogodišnjem boravku na dva bloga....... .......
Post je objavljen 19.04.2020. u 22:37 sati.