Ubila sam kamen kamenom.
Crn, ljuskav, s mirisom nafte,
pucao je pravilno,
odviše pravilno,
odviše matematički.
Iskoristila sam ga samog protiv sebe,
onda kad je već bio na dnu,
napukao, slomljene srži.
Možda je djelo industrijskog čovjeka,
ostatak, otpad, odbačen višak.
Majka i dijete.
Odiseja u svemiru.
Post je objavljen 18.04.2020. u 22:12 sati.