Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rossovka

Marketing

Moje najveće ljubavi

Danas su me posjetili moji najdraži frajeri. Iskoristili toplinu prekrasnog sunčanog poslijepodneva da se dođu iskakati po dvorištu i biti na zraku, jer već mjesec dana ne idu u vrtić i uglavnom su u stanu.

Uvijek je to velika radost jer su bučni, glasni, smiju se i jurišaju posvuda; mene to neizmjerno raduje, tako ih je krasno gledati. Istovremeno mi pričaju svaki svoju priču; nastojim slušati moj najdraži stereo da ne bude ljubomore. Najdraži frajer je malo bio na otorini jer mu je krvarilo iz nosa, pa mi priča kako je bio hrabar i kako to nije ništa strašno. Manji najdraži frajer traži vode, čipsa i kinder bueno, pa hodaju za mnom dok idem donijeti sve traženo i pričaju i dalje ono što mi imaju za reći.
Idem na terasu po stolicu, kad tamo situacija - naša Boni na terasi je zatekla velikog tigrastog mačka i njuška ga po leđima. Obzirom da uvijek naganja mačke, brzo je uklanjam odande, a njih dvojica su oduševljeni mačkom, Gledaju njegove pandže i debeli rep; manji najdraži frajer ispituje zašto on ima tako velike brkove. Donosim iz kuće hranu za mačke koju sam nedavno kupila nadajući se da će mačak doći da ga nahranim, jer je već nekoliko puta dolazio a nisam mu imala što dati. Otvaram vrećicu i oni svojim malenim ručicama vade hranu i stavljaju je pred mačka. Manji najdraži frajer sjeda na stolicu i gleda ga kako jede; ubrzo mi dolazi reći da je mačak sve pojeo i da traži još. Pita - hoćemo li ga zadržati? Odgovaram da hoćemo, bez obzira što Boni zakvačena na lajnu glasno protestira jer se frajeri bave mačkom a ona je pala u drugi plan. Pitam ih kako ćemo ga zvati; najdraži frajer bira ime Buco, a manji Maćak ( sa mekim ć, onako kako je i moj otac izgovarao ). Da ne izbije verbalni delikt, usuglašavamo se da se onda zove Maćak Buco. On je oduševljen njihovom pažnjom, mazi im se od noge i u jednom trenu legne ispred manjeg najdražeg frajera na leđa. Nastaje panika, jer on misli da Maćka nešto boli.
Nakon što je Maćak otišao, uzimaju plastične kantice i beru tratinčice i travu. Vode Boni na lajni po dvorištu; ona se u međuvremenu preobrazila u policijskog psa ( sa svojih šest, sedam kila ) i traže lopove oko lijeske. Najdraži frajer je presretan jer će ostati spavati, što nam pruža opciju da učimo pjevati "Tears in Heaven"; nju je odabrao kao iduću, "Layla" se sad već pjeva samostalno. Manji najdraži frajer na odlasku kaže - nisi mi uopće dala kinder bueno. Vraćam se u kuću po njegov omiljeni slatkiš i čujem da plače, jer se na nogostupu stropoštao poput vreće. Pružam mu bueno, on briše suze i tvrdi da ga je opet srušio zec ( moja taktika da ne plače kad padne, uvijek nosim metlu i prijetim zecu koji ga je navodno urušio ).

Prije večere učimo novu pjesmu, traži da je ponavljamo i ponavljamo. A ja sam velika do neba. Najsretnija na svijetu. Jer moj šestogodišnjak sluša velikog Claptona sa jednakom ljubavlju kojom sam ga ja godinama slušala.

Post je objavljen 18.04.2020. u 22:07 sati.