Dragi dnevniče,
nisam ti pisala od svoje dvanaeste godine kada sam ti objašnjavala kako sam dobila pet iz povijesti, kako mi je mama sav nered u sobi izbacila nasred iste te kako me brat opet živcira. S kojom ti se sada temom vraćam? Ne znam, al' preporučili su mi da ti se obratim, jer ti najbolje znaš kako pomoći.
Znaš, meni je pomoć trenutno jako potrebna, doduše potrebna mi je već duže vrijeme ali nekako sam lijena za sebe. Mislim, nisam lijena već nemoćna, dobro i lijena sam ponekad. Uostalom, tko nije ponekad?
Dnevniče, trebam ti priznati ja ti imam ono što ti se zove depresija i uz tu me prati i anksioznost. Hej, možeš li zamisliti da je od svih baš ja imam? Znam, iznenadio si se i ja sam. Tko bi rekao kako ću baš od svih ljudi na svijetu JA, puna života, želja i ciljeva upasti u taj vrtlog bescilja i beznađa, ali OK nisam ni prva ni zadnja, to ti je sad prva bolest današnjice kod žena. Tako zbore pametni i školovani doktori. Isto tako, istraživanja kažu da se najčešće pojavljuje kod osoba u dvadestim godinama. Ok, ne trebaš me ispravljati, pa tek sam zagazila u tridesetu.
Već godinama ti se ja borim s tim, prvo mi je trebalo par godina da shvatim što mi se događa, zašto nemam volje za ničim, zašto me nista ne veseli te zašto sam se iz ekstroverta pretvorila u introverta. Sjećaš se kako sam uvijek htjela proputovati svijet, odseliti iz ove moje male sredine, napraviti nešto veliko? E pa dragi moj, ništa od toga se JOŠ nije dogodilo. Zašto naglašavam JOŠ? Zato što ću se dragi moj Dnevniče, uz tvoju i naravno stručnu pomoć izvući.
Dosta je bilo plakanja, vraćanja u prošlost, razdražljivosti, nervoze, panike. Dosta je toga da s nikim ne mogu izgraditi noramlna odnos, već svaki uništim zbog to neprijatelja. Ne može se tako više živjeti. Rekli su mi da moram zavoljeti ponovno sebe, a tu ćeš mi ti pomoći.
Za kraj, dragi moj Dnevniče, obećavam kako ću ti pisati svaki put kad osjetim da sam loše, a možda i češće.
Post je objavljen 18.04.2020. u 00:05 sati.