Marketing
TISKANA KNJIGA "EHO POEZIJE"
ISBN broj: 978-953-48599-0-2
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
RIJEČI AUTORA
JADRANKA VARGA
Dragi moji čitatelji,
ova 3. zajednička zbirka poezije, „Eho poezije“ nastala je spontano kao i dosadašnje zbirke:
1. „Poezija svemira“ (autori: Željka Košarić Safiris, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač) i
2. „Kapi rose“ (autori: Anđa Jotanović, Željka Košarić Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač).
U ovoj zajedničkoj zbirci isprepliću se slične teme kao u mojim do sada izdanim knjigama čineći period zapisivanja nekih mojih razmišljanja iz dosadašnjih knjiga o raznim životnim temama.
Moje pjesme je slijedio naš poznati pjesnik duhovno-refleksivne poezije gospodin Ivan Dragičević koji ima svoj blog:
https://blog.dnevnik.hr/idragi28
Sve je nastajalo vrlo spontano:
... na blogu sam objavljivala moje pjesme koje se već nalaze u svim mojim do sada izdanim knjigama, a u komentarima je gospodin Ivan Dragičević obradio tu istu moju pjesmu i to na njegov način pišući u komentaru mog posta svoje viđenje te moje pjesme pa je takva pjesma kao eho odzvanjala i tako smo došli na ideju, da izdamo zajedničku zbirku poezije pod nazivom „Eho poezije“, jer to i je eho poezije: moja pjesma obrađena od strane drugog pjesnika.
To je nešto neobično što se do sad nije događalo na internetskim portalima i to na način na koji je gospodin Ivan Dragičević počeo obrađivati svaku moju pjesmu prije godinu i pol dana pa smo, kako sam već ranije navela, oboje došli na ideju, da objavimo ovu zajedničku zbirku poezije pod naslovom „Eho poezije“.
U ovoj 3. zajedničkoj zbirci predstavljam pjesme koje se već nalaze u mojim do sada izdanim knjigama, a koje stavljam na moj blog i u kojima su teme o životu, snovima, ulasku u moj tajni svijet mašte i snova pa mislim, da ću i tim poetskim mislima uspjeti doći do srca i duše mojih dragih čitatelja.
Jadranka Varga,
Zagreb, 09.05.2019.
IVAN DRAGIČEVIĆ
Tvoje pjesme, Jadranka, nisu mi dale do kraja ostati budan, običan, svakodnevan, vraćale su me u san studentskih dana kada sam lakše hodao sa pjesmama, doticao bremenitu realnost uspinjanja strmim životnim stazama. Naši blogovi traju desetak godina otkako si zasjala u blogosferi svojim čudesnim koloritom riječi i slika samo sam čekao taj trenutak mira i on se ukazao početkom 2018.
Čitao sam tvoje pjesme objavljene na blogu
http://shadowofsoul.blog.hr
pjesme iza kojih su se skrilvale i zrcalile čitave zbirke pjesama, desetak, danas već petnestak i nakon svake pjesme svojim stihovima otkrivala si biserje novih neopjevanih pjesama kojima si me tjerala, da zavirim dublje u dubinu srca i da se susretnem sa tim labirintom nepreglednih želja koje si obasipala sjenom svoje duše.
Iskrena duša rađa iskrenu poeziju, a ovo je u biti prijateljstvo nepoznatih ljudi, jer pjesnici se prepoznaju po pjesmama, cijene po pjesmama, žive sa pjesmama i u pjesmama i ne žele o drugima sve znati, jer im pjesma sve daje, govori, otkriva i vodi i onda kada je svjetlo ugašeno, pokazuje im put i u sjeni.
Uzdizala si moje pjesme svojim riječima i sad su/sam tu, pored tebe, jer sam se usudio svakoj tvojoj pjesmi dodati još jednu i barem još jednu koja je ostala nedorađena, a ti... nisi se bunila, nisi htjela brisati ni one moje nedorađene pjesme pa su ostale na onom povlaštenom mjestu između komentara.
Znam, voljela si pročitati i čuti eho svoje pjesme, a za to je trebalo razumijevanje sa stepenice iznad uobičajene stvarnosti na povišenom mjestu gdje je mogao doprijeti samo eho, a ti si ga prihvatila, znala pripitomiti pa čak i uspjela ukoričiti, uvezati, a ono što nije stalo u ovu neobičnu, rekao bih jedninstvenu zbirku „Eho poezije“, oni koji te znaju, znaju da se tvoje zbirke poezije svojim pogovorom ne dovršavaju, nego se one kao ova naša po svom ehu nastavljaju.
Draga prijateljice, suradnice, ostajem ti zahvalan na uloženom trudu po kojem je ova zbirka izašla iz sjene na svjetlo dana.
Ivan Dragičević,
Opatija, 09.05.2019.
Post je objavljen 17.04.2020. u 14:24 sati.