Još su spavale ptice u gustom granju
u krilima krošnji visokih čempresa,
vrata su ojačana debelim slojem žbuke
ugaslom svijetlom bojom okusa muke
Ističu se široke rozete crvenog voska
hramskog pečata utisnutog u okruge
u utore od nedavno napravljene žbuke
rani dah vjera doziva nevidljive ruke
Mora da su stražari noću palili vatre
bacali na tlo od pepela crne ugarke
mora da su jeli i igrali na hrpi ostataka
razbacani stoje na travi usred mraka
Potom su se umorili i igru napustili
potražili mjesto za bdijenje i čuvanje,
iznad istočnog neba ružičasto zdanje
doziva sunčane zrake i novo svitanje
Jutro se pokaza iz nepoznatih dubina,
svijetli meteor silazi poput ognjene lopte
nepodnošljivi sjaj blista na licu potoka
buđenje jutra zastaje na mrežici oka
Meteor ne budi samo krošnje i travu,
koja drhti blistavom rosom dijamanata
koji tiho padaju i šušte uz lom zvuka
kao na harfi dok svira nevidljiva ruka
Dolazi vlast gospodara plavetnog neba
ljuljaju se lovori i krošnje cIjelog krajolika
u svom naletu ruši ograde sa zapada
i zastaje ondje gdje ljubav u miru vlada.
Pjesma nastala 14.04.2020. (nastavlja se)!
Post je objavljen 15.04.2020. u 08:41 sati.