RAJ I PAKAO
Priroda je potpuno pogodna za sva materijalna i fizička ostvarenja na zemaljskoj kugli.
Za floru i faunu ne može bolje biti.
Jedino za ljudsku vrstu vođenu čovjekom (bogom), u prirodi ne postoji raj, u smislu savršene tame kakvu ovisnik umišlja (naravno za njega je to svijetlost).
Kada je osmislio bibliju, čovjek je opisao raj kao svijetlost kakve u stvarnosti nema. Čovječanstvo je to prihvatilo, jer čovjek nikada neće priznati dušu kao slabost, crno i negativno, tim prije što je vjera u boga podržana na svaki način.
Naravno pakao je umišljanje, duševna bol i bolest, međutim poslije smrti tijela preživjeli i dalje vjeruju da je duša pokojnika u raju.
Priroda je takva kakva jest, nešto čisto, nešto nečisto. Svijetlost se mijenja danju i noću.
Svakako je izobilje svega za opstanak, no raj nije.
Pakao je rezerviran za ovisnika kada nije u stanju podnositi vlastitu dušu.
Post je objavljen 13.04.2020. u 11:29 sati.