Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Za sreću...







Kada bi vrata percepcije bila otvorena, pojavilo bi se pred čovjekom sve što jest: beskonačnost. Jer sam je čovjek sebe toliko zatvorio da sve stvari vidi samo kroz uske pukotine špilje... Platonova misao me poziva na učenje svijesnog snivanja…
svjesnost sna u snu…





Zvuk telefona razbija tišinu... glas prijatelja ubija sumnju... kako ste preživjeli tutanj zemlje... kako samoizolaciju...

U razvalini vremena prijateljstvo kao melem protiv strahova… veseli glas prolazi kroz pustopoljine osjećanja… razgovor usrećuje... prostor izrasta u dohvatljivost sanjajućih obala…
osluškujem zvuke rifova… kao da strune nebeske gitare uranjaju u poeziju drevnih oceana… put snovitosti završava pod sjevernim nebom…
Plejade plešu gluho kolo dobrodošlice…
san se nastavlja… srce titra ritmom budnosti… čujem njegove otkucaje… to netko kuca na dverima sna… vizija sreće utkana u sjaj jantara… u stazu ka izvorištu zlaćane svjetlosti…

Slijedimo ples zvijezda ka suncostaju… ka svitanju prvog ljetnog dana… pomak u vremenu… most na kojem se susreću san i zbilja…raskoš buđenja oplemenjuje horizont… kapi rose posvećuju cvijetove… blješti život tako jednostavan i lijep…

Stajali smo u središtu kamenog grada… dogorijevale su Ivanjske vatre… darovao si mi užganu strijelicu... zajedno je odstrijelismo ka izlazećem suncu… za ostvarenje želje, za sreću i ljubav…

Danas osjećam istinitost prastare keltske legende… tog jutra smo dotaknuli sunce…

U krletci zastrašujuće zbilje dozvolih podsvjesti ples na obali oceana sna i lakoću postojanja u lucidnim snovima…

Dijana Jelčić





Post je objavljen 14.04.2020. u 09:09 sati.