Ima li hrabrih poput mene koji su danas stali na vagu?
Ja sam priznajem dosta okljevala. Bi ili ne bi?
Već danima mukom na sebe navlačim hlače za posao i svaki put moram uzet malo više zraka i udahnut da bi se uvukla, a sjedenje 8 sati u uredu u tim hlačama je postala prava muka, tolika da me znoj oblije svako malo. Srećom pa ovaj tjedan radim od doma pa mogu bit i u pidžami! Traperice su mi se zadnjih mjesec dana isto sve stisle, a majice su mi redom sve do pupka! Samo što mi pupak baš i nije za izložit ga pogledima, a bome ni trbuh! A i neke trenirke kao da sam oprala na višoj temperaturu, sve me nekako stišću oko struka, a kao da su mi i kraće.
I danas je došao dan odluke! Ujutro stajem na vagu! Odlučila sam sinoć hrabro i uz podršku sina i supruga jutros hrabro stala! Prije toga naravno nisam popila ni gut vode a tri put sam trčala u WC u nadi da ću tako bit lakša. I napokon! Zažmirila sam i zagazila. I imala šta i vidjet! Imam 3 kg manje nego što sam imala kad sam izašla iz rodilišta, a ako nastavim ovako uskoro ću imat kao i kad sam išla u rodilište!
Nakon početnog šoka i nevjerice natjerala sam supruga da stane i on, nije ni njemu baš bio bajan rezulatat pa samo jutro proveli seleći vagu po kući uvjereni da baš na tom mjestu dobro ne pokazuje. Od hodnika, kupaone, sobe, balkona pa čak i na dvorištu pokušavali smo doći do idealne težine, međutim izgleda da vaga ne valja! Razuvjerio nas je naš sin koji je stao na vagu i vaga pokazala isto kao i uvijek!
Ma nemoguće! Ne, ne! Nema šanse da smo natulki toliko kila! Pa kad!
Čudili smo se ispijajući kavu. Možda da pitamo nonu da nam posudi njezinu vagu, možda ova ipak laže za 2-3 kg?
Dobro, Uskrs je, svega smo pripremili i jučer se fino pogostili, ali zar za jedan dan možeš dobit 5 kg???
Ne možeš, naravno! Skupljali smo mi to vrijedno zadnjih mjesec dana. Malo po malo, sve su to vrijedno natukli naši zubi. Sav onaj divan topli pečeni kruh, mlince, štrudlice, malo čipsa i čvaraka navečer pred tv-om, pa malo čokoladice kad nam padne šećer... pa malo više mesa za ručak da nam ostane i za večeru pa spremi ipak večeru jer od ručka nije ostalo ništa i eto nam razultata nakon mjesec dana! Nije da se nismo trudili, trudili smo se opako, a rezultat nam se bome i vidi!
Od danas smo dakle na strogoj dijeti! Jutro smo proveli čitajući po internetu kako najbrže izgubiti nakupljene kilograme i donijeli rigorozne mjere! Rigoroznije i od stožera civilne zaštite Crne Gore gdje vlada strogi policijski sat! Za ručak juha i lešo meso plus zelena salata! Ručak smo tako izdržali bez po muke, popodne smo vrijedno odradili turbo trening a večeru smo važno odlučili preskočit. Ja ću samo limundau, izjavila sam samouvjereno sama sebi vjerujući. Suprug se isto držao kao da mu je svejedno pa odlučio preskočiti večeru. Malo smo se ustrčali po kuhinji sve se nadajući da će onaj drugi ić leć pa da ubacimo nešto u usta a i želudac mi se lagano priljepio za kičmu. Nakon mjesec dana raznih gozbi ova juha i salata kao da mi je napravila crnu rupu u želucu! Uvjerena sam da je tolika da bi mogla montirat teleskop i pronaći još pokoji planet u Sunčevu sustavu ili možda neki novi planetarni sustav? Gledam onog čokoladnog zeca u Uskršnjoj košari i od jednom mi izgleda toliko primamljivo (inače te čokoladne životinje nitko ne jede), a komadić pince koji se od petka dobrano sasušio mi djeluje ko komad sočne torte. Skupljam sline koje mi cure do poda i pijem tu nesretnu limunadu koja upada u moju crnu rupu i čujem ju da unutra šušti poput slapova na Plitvičkim jezerima. Pokušavam se koncentrirati na tv program ali ko za vraga u oči mi upadaju samo reklame trgovačkih centara koji na akciji nude razne delicije.
Pokušavam misliti na sutra kad ću opet jest pa me to na tren obraduje :)
Ali, nema predje! Najgori je prvi dan (opet se tješim), sutra će sve biti bolje, osim što me već sad bole trbušni mišići od milijon trbušnjaka i koljena od skakanja vijače, sutra bih se mogla probuditi i s upalom mišića!
Post je objavljen 13.04.2020. u 22:16 sati.