Prolupat ćemo lagano svi od ove #ostanidoma kampanje. Vidim mladi prkose, skupljaju se po parkovima, zadnji sam koji će ikog prijaviti. Jutros čak i moj pas bojkotira šetnju, previše ozbiljno shvaća krizni stožer. Jučer sam na jednoj nostalgičarskoj fejs grupi objavio brdo fotografija, stekao nove fejs prijateljice, svi lagano pucamo po šavovima.
Naravno i cenzuriran sam, a tamo gdje počinje cenzura ne pada mi na pamet više se pojavljivati, u vrijeme corone smo svi i osjetljiviji. Pripremio sam za ovaj nastavni tjedan materijale o suvremenoj njemačkoj glazbi, no nakon opetovane najave smanjenja plaće razmišljam učenicima podijeliti linkove na materijale koje liferuju zbilja preplaćeni savjetnici iz ministarstva, te upute kad gledati teve, pa da vidimo koliko će im što biti zanimljivo i korisno.
Inače i ja se bojim, konačno sam prihvatio da spadam u te takozvane rizične skupine, tim rizičnije jer nemam vezu za dozvolu za pobjeći malo u Gorski kotar, jedan kolega je uspio nabaviti i sad besramno dijeli fotke od tamo, kaže da je imao tri kontrole, nek ne riskiram.
Za Berlin su očito sve manje šanse, nisam optimist ni za eventualno novi izlet do Trsta. Inače u našem ministarstvu su vidim već jako uštedili, nema smjenskog rada, troškova prijevoza i još nekih stavki, dobro, to je pošteno, nadam se da je to tako i kod onih koji uopće ne rade. Ajd, barem dobro jedemo, al to je isključivo zato što drugarica zna pripremati jela...