Ima nekoliko iman ideju za post na temu dobra, Dakle tema je: šta je to dobro, kao pojam? Po čemu tvrdimo za neke ljude da su dobri a za druge da nisu? Je li se rađamo sa tendencijom spoznaje dobra i zla ili se ona stvara odgojen? Na ova pitanja je teško odgovorit. Također je uz pitanje dobra, postojano i pitanje zla, kao suprotnosti dobru. Ljudi su, kroz povijest, radili mnoge stvari u ime dobra, koje bi mi danas nazvali zlim stvarima. Tipa žrtvovanje ljudi i životinja. Tako da dobro je, očigledno, stvar kulture ili perspektive. Po meni je ključni koncept za pitanje razvoja pojma dobra kroz stoljeća: empatija. Kako vrime odmiče, imamo više i više empatije i samim time se iskorijenjuju neke prakse koje su bile normalne, ali ih danas percepiramo kao barbarske. Kroz širenje empatije, dolazi do prestanka robovlasništva, do zabranjivanja mučenja ljudi, do feminizma i emancipacije žena i slično. Međutim i danas je "dobro" različit pojam različitim ljudima. Npr nekim ljudima je moralno ok da dizajniraju gene svojoj dici. Ja bi npr za to reka da je pretjerano, jer smatram da svako dite prirodno ima pravo da bude onakvo kakvim ga je priroda stvorila. Za intervenciju u gene san samo u slučaju ako se može izliječit kakva bolest, il tako nešto. Također, postoji i moralno pitanje općenito genetskog modificiranja organizama. Za mene je to nemoralna stvar, jer je to nevjerovatno grubo zadiranje u intimnost jednog bića, zadiranje u same njegove gene. To je nedopustivo, jer svaka biljka il životinja, pa i čovik, ima pravo da bude ono što jest, bez toga da mu neko petlja po genima. Bilo kako bilo, postoji pitanje dobra i etike i tu malo šta ima konsenzus. No, kako se razvija dobro? Je li ono ima korijen u sebičnosti, u smislu činiću dobro, jer ako činimo svi dobro, i drugi će prema meni činit dobro? Po tom principu nastaje pravo, da se osigura osnova pravila života za sve ljude. Međutim, pravo ne mora nužno bit i moralno. Moralno dobro mislin da je kad radimo nešto istinski bez sebičnih motiva. Kad iz empatije prema drugim ljudima podržavamo ih u onome što oni istinski jesu ili istinski žele bit. Mislin da je to pojam oko čega se vrti pojam dobra. Zato je pitanje dobra i zla isključivo ljudsko pitanje. Životinje ne mogu bit dobre il zle. Napredovali kroz povijest jesmo, ali i dalje ostaje jedan ogroman prostor koji se triba prominit da bi mogli reć da smo istinski dosegli pravednu i dobru civilizaciju. Kapitalizam, ovakav kakav jest ne može ostvarit potpuni ljudski potencijal. Zato ja mislin da će se kapitalizam kroz vrime transformirat, a u šta, to će vidit neke druge generacije. Još jedna stvar koju virujen je to da su stvari dobre takve kakve jesu. Nema nečega što ne bi tribalo bit tako kakvo je. Sve što postoji triba da postoji. Pa i patnja. Al to ne znači da triba bit inertan i ne nastojat borit se za bolje društvo. Samo prosto konstatiran, stvari su ok same po sebi. Malo je nabacan i mrljav post, al ajde, objaviću ga. :D
Post je objavljen 12.04.2020. u 13:34 sati.