Nedostaje mi ona lakoća koraka
kojom obilazim svoje snove
potajice, da me ne čuju
da ih ne prekinem bukom svojih cipela
Nedostaje mi, potajno
onaj vajb u ljetnim noćima
ono spajanje duša, u kasnim noćnim trenucima
kad se vrijeme topi pod našim riječima
dok se ulijevamo jedno u drugo
Nedostaje mi budućnost
koju sam već osjetio
nedostaje mi prošlost
koju sam zaboravio
nedostajem sam sebi
iako si istinski, još nikad
nisam pripadao
Post je objavljen 05.04.2020. u 10:58 sati.