U zadnje vrime bilježimo povratak u Hrvatsku značajan broj naših sugrađana, koje su objektivni i profesijonalni hrvatski mediji, uz fanfare i orkestar Bobana RajovićA, ispraćali i davali im silan prostor da se iz daleka hračkaju po Hrvatskoj.
Svakodnevno smo čitali ispovijesti, mlade Riječanke koja je napokon našla smisao života na Islandu, bračnog para iz Siska koji se ni mrtav u Hrvatsku ne vraća iz Švedske, Nebojše iz Pule, diplomiranog politologa koji Je prodisao tek kad se zaposlio ko Perač posuđa u Nurnbergu.
Sada ništa, nula, nada, niente, zero, sada se vraćaju u tišini, većina ih se već vratila, a preostali čuče i ponizno čekaju da im ista ona Hrvatska, sa koje se još uvijek cijedi njihova pljuvačka, osigura prijevoz, jer njihove nove domovine, u kojima su prodisali, boli kurac za njih, njihove nove domovine boli kurac za bilo koga.
Vratio se i naš Rade, eno ga kaže u Fažani, baš me zanima ima li naš rade tamo prijavljeno boravište, ili naš Rade, krši neke od propisa, ko zna možda će našeg Radeta i vojni brod da transportira na Brijune, je da Neša koji neobično voli pozorište i to kad partizani kolju Hrvate, nije na vlasti, ali ipak, kad nam je već maršal crko šteta bi bilo da ne sačuvamo barem Radeta na Brijunima.
Inače u zadnje vrime je nakorištenija levičarska mantra o tome kako se ne smimo oslanjati na turizam, koja je mora se priznat urnebesna, evo baš u zadnje vrime nemilo ide prodaja namještaja, auta, i svega ostalog ljudi ne znaju šta će pa kupuju.
Još jači su kad krenu laprdat o proizvodnji hrane, pa ko je ikad vidio levičardžiju na njivi, ako i imaju kumpira u vrtu morete bit sigurni da mu ga je posadila žena.
Post je objavljen 04.04.2020. u 14:35 sati.