dospjeli u doba kojim vlada okuženost i nepokretnost,
izdvojeni u prostore bez dodirivanja i značenja,
svrstani u grupe po tjelesnim rizicima, nacijepani po mjerama
stožera, na komade prikladne za loženje u pećima spasa,
s maskama kao osobnim naoružanjem – mi smo poklekli,
mi smo antijunaci, na suprotnim položajima od beznačajnih ljudi
iz svijeta rimskih i novih rimskih priča alberta moravije.
smeteni, uplašeni, bespomoćni, zamrli u zaraženoj stvarnosti,
uspoređujemo se s tim živim i toplim pripadnicima
ruba društva; zavidimo im što su međusobno dopustivo
bliski, u slobodnoj potrazi za naslađivanjem, s urezima
od neiscrpnih želja; smeteni od prilika da osvajaju, bez patine
iskustva koje ničemu ne služi, ugroženi tek siromaštvom,
oni su naši junaci iz knjiga koje šušte nadom i utjehom.
Post je objavljen 03.04.2020. u 17:28 sati.