Naša je ljubav kao procvala ruža,
ona je proljeće, san ,tuga i bol.
A vrijeme
tako prokleto i neumitno
čeka
da na vatru i rasplamsali žar,
padnu kapi kiše
i dokrajče ono
što još uvijek postoji.
I težnja ljubavi za vječnošću
i beskrajem,
u isto su vrijeme prokletstvo
ljubavnika
i radost ponovnih susreta.
I zato je ljubav takva kakva jest.
Nekad nedorečena,
nikada do kraja ispunjena,
ali je uvijek ljubav.
Ta ljubav mi tako puno znači
u neizvjesna jutra
bodri me hrabrošću
i tjera sumorne misli
na zajedničko sutra.
U tvom zagrljaju
duga noć postaje kraća
i onda me kao morska plima,
nonovo k tebi vraća.
Tvoja je ljubav more
u kojem se zrcali duša moja
zbog koje ti u noćima,
i kosi i osmijehu i tijelu tvome
u tišini tame
dok ležimo zagrljeni
dok me ljubiš,
želim stalno ponavljati
koliko te volim.
Trpimir Burić - Goranski
Post je objavljen 01.04.2020. u 17:14 sati.