U ovo vrijeme sigurne nesigurnosti glede virusa a i Rusa i u vrijeme kraljevskog komunizma, pala mi je na um-poniznost.
Nekako mi to stalno bilo nejasno.
Pomalo mi je i nejasno da se hvali naš politički vrh, koji radi svoj posao.
Ono koliko vidim, korektno!
Vidim da i mnogi "katolici" (uz one kojima je briga za očuvanje mira u svijetu i "održiv razvoj" najveće zapovijed) uvijek zagovaraju "mirna rješenja"
A zanimljivo je, stalno imamo rat!!!
Pitanje je, jel se borit protiv corone ili naći neko "mirno rješenje"
Ili smaknuti njene "tvorce" il se predat?
Neki čak sumnjaju u njeno postojanje!
Istina je da me corona "natjerala" na više molitve, što smatram velikim dobitkom a možda nas je natjerala da shvatimo našu beznačajnost i našu nemoć(pa čak i Geovih znanstvenika) prema jednom malom transvestitu za kojeg ni ne znamo jel živ il nije, jel muško, žensko ili id....
Možda je to lijek za poniznost.
Sv. Toma Akvinski
. U „Sumi Contra Gentiles“ (Vol. III, 135) sv. Toma Akvinski na lijep način objašnjava što znači poniznost: „Spontano prigrliti ponižavanje nije uvijek i u svakom slučaju praksa poniznosti, jer poniznost kao vrlina ne čini ništa nepromišljeno. Stoga nije poniznost nego ludost prigrliti svako i bilo kakvo ponižavanje. Ali onda kada nas vrlina potiče na to da neko djelo učinimo, na poniznost spada ne pobjeći od njega, primjerice ne odbiti neki nemio posao […] Ponekad kada po dužnosti nismo pozvani prihvatiti neko unižavanje, znak je poniznosti prihvatiti ih kako bi drugima dali primjer da lakše prihvaćaju ono na što su obvezni, kao kada general ponekad prihvaća dužnosti običnog vojnika da bi ohrabrio druge.“
.
Post je objavljen 31.03.2020. u 16:03 sati.