Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lulallay

Marketing

GLEDAJU NAS (TANGO APASIONADO )

Gledaju nas
Duhovi vrapčića nakon zračnih pušaka
djece brkatih susjeda
promatraju ustrajne optimiste
što uvijek šalju zaljubljeno zaljuljana pisma
djevojkama koje puno sjede (da li vrijede ?)
Gledaju nas
crne ptice što nisu više samo filmske ,već uštini me kopačice očiju bojišta
diplomatsko kreštanje ,glasnogovornice smrti uvijek iste ;
gledaju nas
psi i lutalice čije su kućice već zapalile kafanski sakupljene paravojske
čiji su rođaci odavno pojeli Euripida,
tek toliko da doznamo kako su vjesnici dragih nam mrtvih
gledaju nas
preživjeli civili koji sada skupljaju sitniše po uniformama
ista matematika :
broj zapaljenih pomnožiš sa brojem silovanih
kroz broj obješenih u jednažbi konstante ukupnog broja stanovništva
u omjeru naspram broja latentnih ubojica u miru
gledaju nas
i vatrogasni dodjeljitelji medalja i salama u odijelima naftalinskih kuglica
smiješni kao kukuljice smrti na biciklima
jer trebat će nam puno hrabrosti da nastavimo ovdje živjeti čak i ako preživimo
jašući Escobarove hipose
sljedeće četiri milijarde godina
gledaju nas
sve vrste najezdi krvopija
sada je postojan bruj…zvuk svega što ima motor i četiri kotača
potpuno sličan Paklu iz metal hard spotova užasa
gledaju nas uhode boulevara i
tamna se sumnja spram nade nadvila usred toliko slučajnih pogrešaka
a ti mi ljubavi ne vjeruješ kako mi je bilo?
Gledaju nas naši vlastiti Grijesi ?Oči u oči … ma naravno da postoje ,i znam ,znam…..
ubijam se danas pivom a to kao nije dobro ….
od Gilgamešvog vina u Siriji pa nadalje
gledaju nas
uzori i zazori
prijatno opće neprihvatljivog
od ugoda samozavaravanja mesa u muzeju prepunom topova
do puzanja po pločniku truba jutarnjih povraćanja
Gledaju nas
oslobođenja od jada i nada, od Sodome i Slobode
koja onda slučajno dođe i ja slučajno preživim
I vrijeme mira i vrane nakratko zamjene pasivnim bjelim golubicama
rasprodajom jaja u supermarketu
Gledaju nas
Prazne flaše i prazni ljudi po ugostiteljskim rupama
mi smo ustvari one budale iz crtića ….koje žure ,a žurba ne postoji
jednog dana
mi ili naša djeca
slavodobitno uz vrlo zagonetan osmjeh sumnje
ponovo liježemo
iz domova u rovove
iz rovova u grobove
u zaborave
sviđalo se to nama ili ne
Gledaju nas
vlastite sablasti na slikama mlađih dana
Obratni Dorian Grayevi , stvorovi
koji nikad nisu plakali nad zrcalom ,a niti umrli sa slikama ljepotana na osmrtnicama




Post je objavljen 31.03.2020. u 13:56 sati.