Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/freshcayg

Marketing

Cest la vie

Ja mislin da bi tribalo otvorit neku liniji sa psihološkim savjetovanjem za ove šta se švalerišu.
Njima je ipak najteže.
Zamisli jebate sad oni moraju stalno bit sa vlastitin muževin i ženan, sa jubavnicin se mogu vidit samo negdi isprid dućana ili apateke.

I to samo vidit nema njušenja ni pipanja a kamo li šta drugo, jer bi in ovi ostali šta čekaju red jebali mater i još zvali policiju.

I zamisli sad kako je njima, idu srat i pišat svaki pet minuta, ono partner u preljubu mu pošalje poruku, a zakoniti partner ga ima na oku ka sokol i samo Sinjaje je li primija poruku.

Pa onda bidan preljubnik mora ić srat kobajagi da bi odgovorija na poruku.

Ka da i vidin.

Zakonita: di ćeš
On: iđen pišat
Zakonita: pa maloprije si bija
On: pa šta opet mi se piša
Zakonita ajme a da nisi priladija mijur
On: a more bit
Zakonita: di ćeš sad
On: iđen srat
Zakonita: a baš te napalo
Zakonita: jel opet iđeš pišat
On: Iđen
Zakonita: triba bi prigledat prostatu
On: a je baš me napalo

Neki plješću i pivaju za Dat podršku ovima na frontu, nekima ide nakurac šta ovi plješću i pivaju, pa ne radu ništa za Dat podršku ovima šta su na frontu, neke na frontu boli kurac šta ovi pivaju i plješću, pa onda ovi kojima idu nakurac ovi koji pivaju i plješću, guštaju šta ove koji su na frontu boli kurac šta ovi pivaju i plješću, doživljavaju to ka vlastito dostignuće, valjda maštajuć kako će unucima pričat kako oni bisu nikako davali podršku ovima na frontu.

Kad sam ja bija na frontu, mi smo bili ka neki ekskluzivni klub, jebalo nas se jel ko piva i plješće, imali smo pametnijeg posla, a onda kad je sve bilo gotovo, onda smo tili da nam neko piva i plješće, a sve je bolio kurac šta mi oćemo, jer život je iša dalje.

Radite braćo i sestre šta oćete, pivajte, plješćite, ili nemojte, kad ovo sve prođe bit će ti sa fronta kolko Oćeš sa pitiespijom, svi će imat pitiespi, jer samo budala nema pitiespi, kad ljudi umiru oko tebe, i kad i ti moreš umrit.

Kad sve prođe očekivat će od vas da i razumite, da slušate njihove priče, možda čak i da im plješćete, a vama će život otić dalje, pljeskat ćete nekima šta trču za balunom, ili nekima šta ponosno marširaju, jer se jebu u guzicu, ili nekima šta nebi pobacivali dicu, ili onima šta bi je pobacivali.

A ovi kojima ne znate bi li pljeskali i pivali ili bi vas bolio kurac za pljeskanje ili pivanje, oni će umirat mlađi nego šta bi tribali, i dizat ruku na sebe, kad ne budu mogli platit kredite, ili kad ne bude nikoga da bi saslušao njihove priče, naši heroji.

Cest la vie, rekla bi moja pokojna baba.


Post je objavljen 29.03.2020. u 23:05 sati.