Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/svenijansezute

Marketing

Tebi... čije ruke donose miris grafita

U posljednje vrijeme često razmišljam o tebi… osjetim miris grafita za crtanje. Svatko u svom kutku sobe, ti crtaš, a ja bilježim neke svoje besmislice na papir. Povremeno nam se pogledi sretnu, osmjehnemo se jedno drugom i ponovo uronimo svatko u svoje misli.
I samo dok razmišljam o tebi poželim vratiti vrijeme, jer toliko vremena su nam oduzeli neki zločesti ljudi… ne dozvoljavajući mi da te vidim, a samo u tim rijetkim trenutcima s tobom, i samo u tvojim očima, ja vidjela sam ljubav. Samo ti nisi mogao podnijeti suze u mojim očima.
Toliko malo vremena proveli smo zajedno, a toliko tvojih riječi je u meni ostalo. Ti si taj mađioničar koji me naučio bez straha slijediti sebe. Ti si taj tvorac koji me naučio da ljudi nisu od gline, da ih ne možemo oblikovati, možemo ih prihvatiti takve kakve jesu, pokušati razumjeti ili jednostavno otići i ne remetiti njihov san.
Ostavio si mi u nasljeđe nevidljivi biljeg koji me razdvaja od krda. Ostavio si mi dar da izrazim sebe. Ostavio si spoznaju kako treba izgledati muškarac. Bio si taj muškarac koji će ženi, pa bila ona i petnaestogodišnja djevojčica, otvoriti vrata, pomoći obući kaput… donijeti ružu vraćajući se s nekog samo tebi poznatog mjesta… dok mirišeš na duhan… alkohol… grafit… neprospavanu noć. Govorim ti: Užas. Kako patetično. A osmjeh mi ne silazi s lica.
Naučio si me da je život potpuno besmislen ako slijediš unaprijed utvrđen popis odgovornosti i obveza, ako si ne dozvoliš po neko putovanje u nepoznato, slijedeći upravo probuđen poriv u sebi.
Znam… i danas me gledaš s tog nekog svog oblaka… gdje si napokon našao svoj mir. Navijaš za mene… ne spočitavaš… puštaš da po neki put razbijem koljena kako bi naučila što znači oprez. Zaustaviš suze… i tiho mi šapneš: Ustani. Koračaj. Idi. Bori se.
A ja… vrtim svoj film… slijedim svoj put… sve više ti sličim i ponestade mi riječi, svih onih riječi kojima ti htjedoh još nešto važno reći… no znam iz osmjeha ćeš pročitati… a u mom pogledu prema nebu vidjeti... koliko mi nedostaješ i koliko te volim tata. D.L.


Post je objavljen 29.03.2020. u 00:01 sati.