Uvijek kad je kriza hrvatsko društvo se rasloji na četri segmenta, vladu, poslodavce, djelatnike u javnom sektoru koji ne mogu dobit otkaz u daljem tekstu uhljebe, i radnike u realnom sektoru koji su uvijek do sada bili potpuno na vjetrometini, bez ikoga da ih predstavlja i da se bori za njihova prava.
Ovo je prvi put da se jedna Hrvatska vlada koliko toliko sjetila i radnika u realnom sektoru, te je i za njih osigurala sredstva u proračunu.
Jedini je to razlog zašto danas nemamo još 150.000 nezaposlenih više.
Legitimno je da se uhljebski sindikati bore za prava svojih članova, ali je jednako tako legitimno da mi iz realnog sektora koji osiguravamo lovu vladi da se može kurčit s njom, bogaćenje poslodavcima i plaćice uhljebima da tražimo od svih da dijele našu sudbinu.
Mi iz realnog sektora ne želimo ništa drugo nego da svi ostali imaju plaće i prava isto kao i mi, jer da nije nas svi vi ostali bi mogli jedino pušit penis jedni drugima,
Zato bi bilo lijepo da se donijela odluka da svi u Hrvatskoj dobiju prosječnu plaću za veljaču, niko ni kunu više i niko ni kunu manje, ali kad nije tako onda je i ovo dobro, da se neko po prvi put sjetio radnika, koji kao što vidite jedini šute, poslodavci kmeče, uhljebi divljaju, bijednici cvile nad plaćicom, samo mi šutimo.
Tako se naime ponašaju ljudi koji uvijek žive od svog rada, njima niko ne treba davati dostojanstvo, i njihovo dostojanstvo se ne može kupiti, za razliku od nekih drugih.
Da budemo na čisto i ja bi volio da nam je vlada dala više, ali ni za ovoliko nema love pogotovo ako potraje, pa eto pozivam i ostale aktere poslodavce da nešto kanu, i kolege ubljebe da prebace koju kunicu s njihovih računa na naše.
Svi smo na istom brodu u oluji zar ne, ne bi li bilo lijepo pokazati solidarnost, nije valjda da ste pičke koje gledaju samo sebe.
Post je objavljen 27.03.2020. u 17:11 sati.