Danas zagrlila bor.
Ono, svojski ga sveobuhvatila. I rekla mu, hvala ti.
Zagrlila i ostala stabla iz vrta.
Mandarinu, limun, maslinu, smokvu, naranču, jabuku.
Sve u cvatu. Buja. Novi život se rađa.
Rekla glasno, hvala vam.
Pogladila nježno ružmarin, lavandu, raštiku.
Svim bojama se diče, slaveći proljeće.
Srce mi ko avion.
Stremi u visine i daljine.
Treperi.
Živo je.
I dodiruje život.
Hvala vam.
Berem, za ručak, zadnji grm blitve.
Čistim je dva sata.
Pužići i druge baje idu na stranu. U zdjelicu. Pa s njima nazad u vrt.
Vraćam život životu.
Svi spašeni.
Nastavljaju svoj veličanstveni ciklus. Tražeći novi hranidbeni lanac.
Većina vas je u stanovima. U četiri zida.
Svjesna sam toga. Tužna zbog svih vas.
I radosna da se pridržavate mjera koje život znače.
Za sve vas dodirujem ovo živahno more. Udišem slani zrak od južine. Puštam vjetar da radi od kose šta poželi. U oblacima tražim simbole i znakove. I svima vam šaljem zagrljaje.