Dok god čovjek živi na kolektivnoj razini svijesti, a nije sam stvorio svoju akumulaciju pozitivne svijesti, on teško može zaboraviti zlo koje mu je netko učinio. Razlog je taj što njegova duša pamti sva zla koja su prema njoj učinjena kroz sve živote koje je živjela. Tek kad osoba doživi prosvjetljenje, tad ima sposobnost prilagodi svoju svijest, da manje gleda negativno i više misli pozitivno, moći će zaboraviti svo zlo ovoga svijeta. Djelujući svjesno pozitivno za svoju dobrobit, ona čini dobro cijelom svijetu. Za takav način života prosvjetljenje se može postići na tri načina.
Jadan od načina je da potone u svojoj negativnosti toliko duboko kao što se to meni dogodilo, da mu trebaju svi duhovni učitelji svijeta, živi i arhetipski, da bi ga podigli iz bezdana u koji je upao. To je izuzetno bolan način buđenja i najteže je iz njega vratiti se u normalu.
Drugi način je da poravnanje u svojoj svijesti sam postigne na način, da izjednači polove u svijesti bez mentalnog i duhovnog pada koji vode u bolest fizičkog tijela., a to se čini tako da se sva negativnost pusti na stranu i da se svjesno nauči dovoljan broj pozitivnih osobina i stvori idealan karakter koji lako održava ravnotežu između pozitivnog i negativnog načina mišljenja. To je svakodnevno nadgledanje svog mišljenja, komunikacije i djela. Poslije toga lako se kontrolira svoj um, jer se gledajući iz pozitivnog stanja svijesti prepoznaju moguća nadolazeća iskustva. Svaki svjestan čovjek intuitivno će odabrati ona iskustva koja će ga učiniti zdravim i naprednim.
Treći način je teško dostupan većoj masi ljudi. To je božanska svijest koju imaju najveći duhovni učitelji svijeta kao što su idoli raznih religija. Ona živuća ljudska bića koja su dostigla savršenstvo nalaze se na tako osjetljivim, suptilnim razinama svijesti, da ih se sve dotiče. Oni kroz svoje biće održavaju milijune drugih duša, da ne potonu u tamu ovog svijeta i djeluju kroz samilost. Iako su samo promatrači, oni također na sebe preuzimaju i bol pojedinaca koju potom prerađuju u vrlo kratkom vremenskom periodu. Ta bol se na njih može odražavati na fizičkoj razini, ali oni savršeno barataju psihom i koriste najviše duhovne zakone prirode pa ne osjećaju duševnu bol. To su najbolji iscjelitelji na svijetu, mogu djelovati iz bilo kojeg dijela svijeta na pojedinca, skupinu ili planet Zemlju. Njima je dostupno znanje iz prirode, imaju komunikaciju sa svim carstvima na zemlji i šire.
Najidealnije bi bilo za prosječne ljude koristiti ovaj drugi način, jer bi on bio najbezbolniji i najlakše bi ga bilo svjesno održavati, a iz njega se onda vremenom može postići i ovaj viši teško dostupan nivo svijesti.