Sandra Petrž
GOTOVO JE!
Plače zemlja, plačem ja, plače moja duša, plače more, plaču rijeke, plaču planine, plaču nizine, livade i plaže, plače cvijet i svako drvo, plače nebo u očima mog sina, gdje nestade čovjek, gdje nestade milina, gdje su nestale sve boje, sve moje postalo je tvoje...
Plače zrak i teško diše....na nebu se crnilom pismo piše.
I tamno i gusto utrobu truje i veže nam jezik u čvor što psuje.
I kamen plače i sunce plače, ptice plaču i bogati plaču...
Da..i bogati umiru...zamisli!
I svi smo sad isti a opet nismo.
I vrti se zemlja plačući posustaje.
Uhhhhh...čak se i razmućenim jajima zavrtjelo u glavi od vrtloga zamućenih mozgova.
Svi plaču osim kamikaza.
Osušili vam se prsti, osušile vam se duše.. vi koji ovo učiniste zakulisnim igricama
cijelom svijetu....kamikaze uništavaju i druge i sebe tako će i tebe!
Ne budi slijep, ne budi glup, ne budi malouman, ne budi tup!
Uroni dublje, upitaj mrtve što putuju u koloni i plaču zbog nas jer mi smo ostali...oni više nisu.
Jesmo li sad napokon isti????
Jesmo li napokon isti pred Bogom barem sad????
Jer više nikad nećemo BITI pa ni tad.
Postoji samo SAD ...nema više kad...ni što je bilo prije ni što će biti sutra.
Sad i sad udahnimo jutra u pluća jer umrijet će svanuća kao što smo umrli svi mi,samo toga još nismo svjesni.
UŽASNI LJUDSKI STVORE- GOTOVO JE!
ŽAO MI JE!
MOGLI SMO BITI SRETNI....ALI JBG.