Bok!
Ime mi je Petra, ja sam jedna obična mala žena, sa velikim mislima. Svaki dan u mojoj glavi vrti se nešto novo, svaki dan nešto naučim, razmišljam, diskutiram i debatiram sama sa sobom. Unatoč ogromnim naporima, spremanja svih tih misli u "misaone ormare" shvatila sam da mi treba ispušni ventil. I tako je nastao ovaj blog.
U duši sam pjesnik, vječni romantik pun empatije, teški emotivac, a kada je potrebno postajem stijena, mama lavica. Balkanski rečeno, žena zmaj.
Imam premalo godina, a previše životnog iskustva. Previše sam davala sebe, vjerovala drugima, davala druge prilike. Greške koje sam radila, situacije u kojima sam se nalazila, ljudi kojima sam dopustila ulazak u život oblikovali su me u osobu koja sam danas. Bilo je tu puno ružnih dana, teških i bolnih. Ali danas znam da je sve došlo s razlogom, postala sam bolja verzija sebe. Naučila sam. Više volim, više razmišljam. Ne dopuštam svakome da me dotakne i ostavi svoj gnjili otisak na mojoj duši. Biram, pažljivija sam. Shvatila sam da su mi u životu dovoljne male stvari. Nakon trudnoće, zlostavljanja, poroda i borbe za život, napokon sam shvatila ono što je važno. Zeleni pupoljci u proljeće, miris pokošene trave, kava s mljekom i 5 minuta mira, smijeh mog djeteta, razgovor s prijateljima, game night, toplo ljetno veće, ulični svirači. Napokon , sitnice mi boje život. I sretna sam.
Post je objavljen 25.03.2020. u 08:41 sati.