Previše je praznine u ovoj mojoj šalici kave,
Ohladila se, kažu dobro je za ten.
Al ja je pijem usamljen.
Neko sjećanje mi nikako ne izlazi iz glave.
Pamtim gdje sam bio.
Znam gdje završio...
Svugdje sam dobro primljen, al kao gost,
Dođi, zovu me dobri ljudi
Dođi, sa nama budi.
Soba miriše na džem i svježe pečen tost.
Podsjeća na topli dom
Al samo vikendom.
Pregledavam prostranstvo...
Ja tražim nešto za život, da traje.
Ova narav me uznemirava al i odaje.
Ima li ljubav svoje ministarstvo?
Očito je da sam najbolji sam.
Pogleda koji traži, al ne pripadam...
Post je objavljen 25.03.2020. u 08:39 sati.