Zahvalnost je pamćenje naše duše. Biti zahvalan znači sjećati se dobrih stvari u životu, a to znači neprestano gledati u svjetlo te postajati svijetao. Gledaš li u bolest, fiksirat ćeš se na nju i postati bolestan, gledaš li u zdravlje, fiksirat ćeš se na zdravlje i postajati sve sretniji, zadovoljniji i zdraviji. U jednom novinskom članku pisalo je da pesimistički muškarci za dvadeset posto više obole od skleroze negoli oni kod kojih preovladava optimizam.
Liječnici još ne znaju kakav je to odnos, zašto optimizam u čovjeku stvara mogućnost dužeg života i čistih, ali je činjenica statistička, to znači znanstvena da se tako doista događa. Ne isplati se biti pesimist. Pesimizam je zapravo polagano samoubojstvo. Pesimizam je jedna vrsta depresije, to je gledanje svega crno, to je fiksiranje na vlastitu bol i muku, to je zatvaranje očiju prema svjetlu, to je gledanje u bol umjesto preko nje. Pesimist i depresivan čovjek ne vjeruju da noć ima jutro, da će svaka bolest ući u zdravlje, da svaka depresija ima svoj kraj. U tom je njegova bolest pesimistička, a to znači beznadna.
Zahvaljivanje, blagoslivljanje njegova imena uvijek donosi sve ono što smo od Boga tražili Poznato je da je zahvaljivanje Bogu najuslišanija molitva. Kad imam dojam da Bog ne uslišava ni jednu moju molitvu, tada treba početi zahvaljivati upravo zato što ne uslišava, što me ne čuje, što mi se čini kao da ga nema. Tad se otvaraju vrata neba, tad sam uzeo pravi ključ i tada mogu do Boga.
Napisane su doista hrpe knjiga o tome kako različito zahvaljivanje, hvaljenje Boga, blagoslivljanje njegova imena uvijek donosi sve ono što smo od Boga tražili. Kako to možemo protumačiti? Sveto pismo kaže da Bog stanuje u hvalama svojih vjernika. To znači tamo gdje vjernici počnu Bogu zahvaljivati i hvaliti ga, Bog prebiva s njima. Normalno je i među nama da svatko od nas voli biti s ljudima koji ga vole. A ljudi najviše vole onoga kome imaju zahvaljivati za bilo što.
Očito je Bog dobro došao onima koji ga hvale, blagoslivljaju i toplo mu zahvaljuju za njegova djela. No i još nešto! Promatrajući djela koja nam je učinio Bog i zahvaljujući mu za njih, mi sami postajemo zdraviji, jer se tada fiksiramo na ono što je dobro, zapažamo kako je daleko više dobra nego zla u našem životu Oni koji Bogu zahvaljuju, sjećaju se njegovih dobrih djela. Gledajući dakle u djela koja nam je učinio Bog, raste naše povjerenje u njega.
Tako se naša duša otvara njegovim darovima, mi s pouzdanjem gledamo njegovo lice, pristupamo k njemu svjesni da će nam oprostiti grijeh i da će nam dati nove darove. No, promatrajući djela koja nam je učinio Bog i zahvaljujući mu za njih, mi sami postajemo zdraviji, jer se tada fiksiramo na ono što je dobro, zapažamo kako je daleko više dobra nego zla u našem životu, kako smo se uspjeli u bezbroj situacija izvući, kako je ipak svjetlo jače od tame i kako ćemo živjeti, a ne umrijeti.
Tako se u nama umnaža svjetlo, sve više snage, energije, ljubavi i radosti te postajemo ljudi dobrote, blagi, ali istodobno duboko iskusni. Zahvaljujući Bogu, ali i ljudima, mi postajemo svjesni kako je bezbroj ljudi nama činio dobro. (eum:) Dakle, danas u teškim trenucima izolacije restrikcija i osame, potrebna je vjera, zahvaljivanje i nada u ozdravljenje, nasuprot depresiji i bolesti... (slijedi nastavak)!
Prema knjizi „Budi odvažan i hrabar“ autora Tomislava Ivančića
Prilagodba blogu: EuM
Post je objavljen 24.03.2020. u 13:22 sati.