Vesele me slike koje mi šalje mama dok sam na poslu i pišem propusnice, dogovaram sa šeficom tim za krizne slučajeve, i ostale poslove koji se čine besmislenim, i neprovedivim, u neizvjesnosti što nosi idući dan.
Nećaci i moje malo-šaro u skafanderima na trampolinu, smrznuti i rumenih obraza.
Video kako vježbaju tjelesni dok su u "školi".
Odbijaju me razgovorne grupe po mobitelu. Kao i fejs.
Umorila sam se.
Što bih danas htjela čitati po blogu?
Pitam se ...
Čita mi se kako SarahB bosa pleše okićena smaragdima bujnim travnatim poljanama.
Čita mi se kako se Otočka vraća napunjenih baterija iz Grada u Valu i miri svoje dvije ja.
Čita mi se Anabonino n-to pozdravljanje i gašenje ... zapravo ni ne znam čega, dok mala djevojčica na fotografiji nadureno gleda preda se.
Čita mi se Kupusove ščitabe povijesno filozofskih izvlačenja zaključaka.
Čita mi se Freshovih sapunica.
Pije mi se kava kod V.
...
Čita mi se lakoća postojanja, svakodnevnica i poznati problemi i svađe.
Duh se moj odmara u sjećanjima i pleše bos poljanama.
Rezervoar je pun, mnogo dobrog sam primila.
Post je objavljen 24.03.2020. u 13:27 sati.