Marketing
U ime obitelji
Jučer je opet treslo,dva puta jače, prvi put oko jedanaest, drugi put sinoć iza osam, neugodno je, iako svi znamo da će još neko vrijeme tresti, i da bi trebalo postepeno slabiti, podsvjesno svi očekujemo opet neki jači, odnosno ne očekujemo nego se bojimo.
Ljudi uglavnom ne izlaze a ako i izađu, pridržavaju se pravila, mislin da je krajnje vrijeme, da se obračunamo s idiotima koji krše zadana nam pravila, u stvari trebalo bi zato jer policija ima pametnijeg posla, možda angažirat huligane da objasne idiotima kako stoje stvari.
Mogli bi organizirat neku prisegu da huligani prisegnu da će svakom idiotu kojeg ulove poravnat rebra i Napravit još jedan šupak, kao trajnu uspomenu na vrijeme kad smo se borili sa koronom.
Nema se više što čekat, ovo neće završit za tjedan ili dva, da se epidemija zaustavi Trebat će mjeseci možda i godine, idioti i psihički bolesnici koji nisu da sada shvatili, nikad i neće, i prema njima ne treba imat milosti.
Surfajući neku večer po bespućima enterneta naletjeh na fejspuku nogometnog kluba Hajduk, status u kojem je pisalo laka ti i mirna noć naš Zagrebe, uz pjesmu jednog jedinog i neponovljivog Miše Mate Kovača, Poljubi zemlju, i bi mi toplo oko srca.
I inače me nerviraju mužovi od Doris i Žanamari, Nives, Jelena, Nataša, Grubnići, Nikoline, Ide, i ostali polusvijet, ali sada njihova pojava u medijima je toliko groteskna, da mi izaziva alergijsku reakciju.
Očito je da i u ovim vremenima koje definitivno iznjeduje heroje, puno veće od onih koji su dobili rat, vjerujte mi na riječ, bio sam i tamo i ovdje sada, u interesu urednika i vlasnika medija držat vas u stanju tupila.
Onda je bilo kudikamo lakše, dok smo mi bili na fronti, naše obitelji su bile negdje daleko iza nas u relativnoj sigurnosti, danas je dijete od medicinske sestre na zaraznoj, dok ona tuče duplu smjenu, ugroženo kao i svi mi ostali, kao i supruga od smetlištara koji mora i za vrijeme korone skupljati smeće sviju nas, uključujući i one koji su zaraženi, jer bi u protivnom imali i kugu i koleru, kao i majka policajca i sestra vatrogasca.
Zato su ovi današnji heroji kudikamo veći od nas onda, i zaslužuju, našu zahvalnost, ljubav i priznanje, jer oni su stvarno jedni od nas, i svaki od nas bi jednako tako bio heroj, i bit će ako bude trebalo.
Eto baš zato, bilo bi bilo lijepo da nas se prestane zatupljivati, da se polusvijet ne pušta ni na ulicu bez kese na glavi, da ih se ukloni iz javnosti jer smrde užasno smrde, po truleži dekadencije u kojoj su isplivali na površinu pa tamo plutaju poput govana.
Post je objavljen 24.03.2020. u 10:43 sati.