Milo moje dijete.
Proživljavamo najteže dane od onih kada smo tebe izgubili anđele.
Ovako nešto nitko nije mogao ni zamisliti da će za svog života dočekati.
Stalno mislim na tebe... koliko mi nedostaješ...
Tvoja nježnost i toplina...
i tvoja potreba da ja tebe zaštitim..
to naše uzajamno davanje i primanje ljubavi.
To mi jako nedostaje..
Svijetom hara pošast neke grozne nove bolesti. Ljudi su u strahu. Moramo se čuvati, udaljavati jedni od drugih.. držati razmak.. a ja samo mislim kako mi nedostaje topli stisak tvog zagrljaja.
Jutros nas je probudio i grozan potres. Najjači do sada u životu koji sam osjetila. A i Tina ... Svi smo još uvijek u strahu od novih potresa.. Jednostavno ne znamo što se to događa sa Svijetom .. mila moja.
Teška su vremena.. zaista.
Nadopuna posta
29.12.2020. - Ipak sam doživjela još jači potres od onog iz ožujka. Ovaj je bio jačine 6,3 i trajao je gotovo minutu. Beskrajno, beskrajno dugo i nadrealno. Tina i ja smo bile vani i držale se za ruke dok nam se tlo doslovno ljuljalo pod nogama... stravično iskustvo. A onda je slijedio šok kad smo vidjele što je potres učinio Petrinji, Sisku, Glini i ostalim mjestima u okolici. Sedmero ljudi je izgubilo živote... a prva žrtva je ponovo bila jedna djevojčica. Apsolutno prestrašno.
Laura