Ako su otmice ljudi od strane izvanzemaljaca prozvane „bliskim susretima četvrte vrste“, onda je susret čovjeka s koronavirusom pravi „bliski susret pete vrste“, zato što za razliku od „bliskih susreta četvrte vrste“ prečesto završava smrću onih ljudi koji su imali nesreću biti sudionicima tih „susreta“.
Svaki put kad se u Hrvatskoj dogode bilo kakve neugodnosti, ja se obavezno sjetim bivše zajedničke države i pokušavam prispodobiti postupanja vlasti u ovoj jadnoj „slučajnoj državi“ s postupanjem vlasti uređene države kakva je SFRJ bila, neovisno o tome što „stručnjaci“ hrvatskog „desnog sektora“ govorili o njoj.
Okosnica razmatranja je postupanje vlasti one države, primjerice 1963. kad je Skopje zadesio razorni potres, sve službe su stavljene u pogon, od potrage za nestalima, spašavanju iz ruševina, smještaju onih što su ostali bez doma i zdravstvenom zbrinjavanju unesrećenih, posebno fascinantno je bilo sprječavanje pljački, kojih faktički nije bilo. Pljačke su spriječene na način da je Skopje proglašeno zatvorenom zonom, na njegove ulice izvedena vojska koja je postavila tzv. mrtve straže.
Gotovo fascinantno bilo je ponašanje ondašnjih vlasti 1972. godine u slučaju epidemije već 1930. „iskorijenjenih“ velikih boginja, kad je WHO ocijenila postupanje jugoslavenskih vlasti na suzbijanju epidemije besprijekornim.
Ondašnji zdravstveni sustav bio je potpuno zatečen s nečim potpuno nepoznatim, liječnici nisu znali dijagnosticirati bolest, nijedan aktivni liječnik se s tim čudom nikad u svojoj praksi nije susreo. Ipak bolest je uspješno dijagnosticirana, odmah se strogo počelo s izolacijama i karantenama, odmah je uključena vojska, prvenstveno iz sigurnosnih razloga, a onda i njena sanitetska služba. Sve zdravstvene ustanove u zemlji stavljene su u stanje potpune pripravnosti.-
Istini za volju u odnosu na koronavirus s kojim nema problema dijagnosticirati zarazu u slučaju epidemije velikih boginja prednost je bila u tome da je postojalo cjepivo, u kratkom roku vakcinirano je 18 milijuna ljudi, kojeg za suzbijanje zaraze koronavirusom nažalost još uvijek nema.
Pretpostavljam da bi obzirom na ovu pandemiju jugoslavenske vlasti proglasile izvanredno stanje za čitavu državu, koje bi obzirom na nepostojanje cjepiva bilo izjednačeno s ratnim stanjem, a to znači da bi zaposlenicima bile unaprijed isplaćene tri plaće, a umirovljenicima tri mirovine, kako bi se mogli opskrbiti prehrambenim artiklima, higijenskim potrepštinama i dezinfekcijskim sredstvima. Zaštitne maske bi dala država.
Sve zdravstvene ustanove kao i vojni sanitet bili bi stavljeni u stanje pune pripravnosti, na ulice bi bila izvedena vojska koja bi policiji pomagala disciplinirati one koji ne poštuju odredbe državnih organa.
A onda i ne na zadnje jugoslavenske vlasti nikad ne bi dopustile da propadne jedna tako značajna institucija kao što je Imunološki zavod u Zagrebu, dopustite mi da špekuliram, možda bi, da je Imunološki zavod radio „punom parom“, danas imali cjepivo za suzbijanje zaraze koronavirusom.
Što se pak samog Zagreb tiče u punom pogonu bi bila Sveučilišna bolnica u Blatu, „bolnica za 21. stoljeće“, pa bi već i radi toga zdravstvo lakše disalo.
Istinabog ne bismo imali branitelje, Vatikanske ugovore, silne „pripuze“ „izbosne“, … pa ne znam kako bismo bez toga živjeli i bismo li uopće živjeli?
Ako bih pak uspoređivao ponašanje jugoslavenskih vlasti u kriznim situacijama s ponašanjem vlasti u EU, rezultat bi za EU naprosto bio porazan.
Uzmimo imigrantsku krizu, koju su, usput budi rečeno svojim suludim pristajanjem uz Amere, dobrim dijelom prouzrokovale neke evropske države, posebno Francuska, bar kad je u pitanju rušenje Gadafija i uništenje prosperitetne države Libije, a migrantski val je zahvatio Italiju, koju su druge države EU pustile da se s tim problemom nosi kako zna i umije. Gdje je tu bilokakvo zajedništvo, gdje pomoć Italiji. Sad je Grčka na udaru, također prepuštena sama sebi, samo koronavirus izgleda kao veći problem pa se migrantsku krizu i ne spominje.
I sad pandemija koronavirusa; nema EU države koja nije zahvaćena, a opet niti ima zajedničkog protokola za postupanje, niti solidarnosti među članicama EU, niti zajedničkog djelovanja, svaka „vozi“ po svome.
Pa i zato su to bliski „susreti pete vrste“ za one kojim se zgode.
Post je objavljen 21.03.2020. u 19:38 sati.