Čitajući jutros blogove skužih se da je danas Dan poezije. Nisam baš neki veliki ljubitelj poezije. Izuzetak je Arsenova uglazbljena poezija i stihovi drugih pjesnika koje je on uglazbio.
Unatoč i usprkos tome i meni se omakne pa se ponekad okrenem 'stihoklepstvu'. Jedno vrijeme me držalo pisanje haiku poezije. Poslao sam svoja 'djelca' samoborskom haiku društvu i, začudo, dobio pozitivno mišljenje.Čak su mi poslali i iskaznicu društva. Neka svoja 'djelca' sam objavio i na blogu, ako se tko toga sjeća. Nažalost, haiku muza me ubrzo napustila i napisano je ostalo samo kao uspomena i dugo sjećanje.
No to ne znači da sam odustao od jedne druge vrsta 'poezije', tzv. 'stihoklepstva', jer ovo što pišem ne zavrjeđuje da se poezijom zove. Jednako kao i pjesme mnogih 'pjesnika' i 'skladatelja' u 'regionu', koji poje tzv 'kuruzu'. Obično 'stihoklepujem', dok nešto radim, perem suđe, sjedim na 'tronu' i tome slično, slažem riječi ovako-onako, pa ispadne neki 'pjesmuljak'. Onda to pjevam uz neku znanu melodiju. Ako odmah ne zapišem riječi on nestane u 'bespuću mog stihoklepstva'.
Ponukan ovim danom, nabrzaka sklepah nekoliko 'pjesmuljaka', vezanih na situaciju glede a u svezi korona virusa. Nazvah ju crnom poezijom.
Put u Raj
Bliži mi se kraj,
pa ću poć' u Raj.
Draga moja znaj,
bit će meni haj!
Korona
Zločesti mi smo bili,
Bogu više nismo mili.
Koronu nam posla On,
da zazvoni zadnji zvon.
Na putu
Od kako se rodi
nekako se zgodi
da čovjek putem hodi
koji u grob vodi.
Post je objavljen 21.03.2020. u 11:16 sati.