I tak. Dok se pandemična situacija negdje smiruje a negdje tinja, može čovjek naić na divna zrnca mudrosti, šta izrečena šta napisana, koja isplivaju pa se barem možeš dobro nasmijat a možda malo i zamislit.
Prvi je divan primjer prvog čovjeka bolnice koji, dok doktorica daje intervju pred teve kamerama, stoji malo po strani i prvo jezikom pa onda i prstima kopa po zubima i vadi ostatke jal doručka jal ručka, i kad dođe njegov red da prokomentira šta se zapravo desilo pri ulasku pacijenta daje odgovor zbog kojeg se puno ljudi zagrcnulo - umisto sprida uša nam je sazad. Dakle sama rečenična konstrukcija je dovoljna da trenutno zaboravite ozbiljnost situacije i mogućnost širenja zaraze. Pa jel bilo ikako moguće upotrijebit neku normalnu rečenicu, šta ja znam, tipa - čovjek nije znao pa je umjesto na prednji ušao na stražnji ulaz. Ovako je ispalo božemeoslobodi, da ne znaš bil plako il bi se smijo. Podsjeća me to na onaj videoklipić koji mi je neko prosljedio, kad frajer pita drugog - de reci šta imaš o'škole. A ovaj odgovara - tri razreda i knjige od četvrtog. A možda čovjek ne voli kamere pa se malo popetljo i ispalo narodno veselje, i to sazad.
Drugi je primjer nekakav komentar na koji sam sasvim slučajno nabasala čitajuć novosti vezane za trenutno stanje, gdje nam žena koja sebe naziva gastarbajterin želi da se pogušimo od vlastite zlobe i šalje tople pozdrave iz Njemačke. Pa obzirom da nas sve naziva stokom, evo ja bi se kao glasnogovornica stočnog fonda obratila sa nekoliko biranih riječi i rekla sljedeće. Naime, činjenica je da je i Njemačka puna korona virusa kao i gotovo cijela Evropa. Svi smo mi u istim govnima, vozili beemve il gurali tačke il išli pješice, živjeli u Hrvatskoj il u Francuskoj il u Italiji. Pošast koja nas je zahvatila nije zainteresirana za naše imovinske kartice i politička opredjeljenja i seobe pojedinaca u svrhu boljeg života; ovu modernu kugu više zanimaju oni koji se oglušuju na sva upozorenja o smanjenom kretanju i pranje i dezinfekciju ruku. Niko od nas ne zna kako će okončat cijela ova kataklizma, pa je tim više sumanuto uopće spominjat neki svoj status i neku svoju imovinu, ko da će korona ustuknut pred nečijim terencem jebote. Imam puno prijatelja koji žive vani, neki su na visokim pozicijama, neki su njegovatelji, neki su predavači u školama. Niko me od njih nije nazvao stokom, dakle ne može se to povezat sa boljim životom u inozemstvu.
Biće prije da se može povezat sa u prvom primjeru spomenutim nije nam uša sprida nego sazad. Hoću reć, nekim ljudima je pametnije ne otvarat usta a ni pisat. Jer izađe ono šta ni u ludilu ne bi trebalo izać u ovakvoj situvaciji. ( Valjda sam dobro napisala riječ situvacija. )
Post je objavljen 20.03.2020. u 18:09 sati.