Marketing
Oni misle na sve nas
Zabrane su danas sastavni dio odrastanja. Za neposluh ili nepoštivanje, roditelji najčešće uvode zabranu ekrana djeci, ili ovisno o uzrastu, zabranu izlazaka. Djeca su. Moraju slušati roditelje.
Što s nama koji više nismo djeca? Koma čovječe. Nema odlaska u grad , nema plivanja , nema šetnje. Možda nije stvar u onome što smo imali kao dnevnu rutinu, možda je stvar u zabrani ili preporuci, što ne smijemo. Psiha odradi svoje. Prostor koji nam je inače i više nego dostatan , postaje skučen. Na ulici, pred zgradom, u kvartu, pokoji prolaznik. Vani je prekrasan proljetnji sunčani dan.
I što sad?
Uzimamo maskice, sjedamo u auto i u prirodu.
Na poljskom putu, u oblaku prašine ostavljaju nas dva traktora.
Prolazimo pokraj netom uzoranog polja. Zemlja je rahla i plodna.
Drugo polje je upravo posijano.
Neke kulture, na jesen posijane, u punom su rastu.
Na međama koje su do prije par dana bile obrasle u šikaru, još tinja dim. Sve je spremno za oranje i sjetvu.
Mirno i tiho predvečerje.
S podvojenim osjećajima vraćamo se doma. Razmišljam o svima koji su ovih dana u samom središtu zbivanja. O zdravstvenim djelatnicima, kriznim stožerima, trgovcima, policajcima, o svim zaposlenicima koji rade da bi mi, s velikim oprezom, mogli otići u dućane i opskrbiti se osnovnim namirnicama. Hvala im na tome.
Svi mi, pa i društvo u cjelini razmišljamo o sutra, o četrnaest ili trideset dana koji su pred nama. Što će biti, kako će se stvari odvijati, kako preživjeti?
Oni ljudi na traktorima, usprkos i unatoč svemu, razmišljaju o mjesecima koji dolaze. Vrijeme je radova u polju. Ako ne posadimo, nećemo imati što brati. Ako ne posijemo, nećemo imati što žeti. Ne učini li se sve na vrijeme, kad sve ovo prođe, upitno je hoćemo li imati što jesti. Oni to dobro znaju. Dok svatko od nas misli na sebe, oni misle na sve nas. Na vrijeme koje dolazi. Oni su logistika koja u svakoj, pa i ovoj borbi(i poslije nje) ima veliki značaj.
Red je da im kažemo hvala.
Post je objavljen 18.03.2020. u 23:33 sati.